Izvanredan bilans fudbalera „crno-belih“ u prva četiri meseca ove godine: Šest pobeda i dve nerešene utakmice u nastavku prvenstva izbacile Partizan u prvi plan trke za titulu šampiona — Eliminisani u takmičenju za kup, ali tek u polufinalu i to posle 120 minuta nerešene igre sa Dinamom — Najesen Partizan će imati jači, kompletniji tim, sa Mihajlovićem, Damjanovićem, Đorđevićem, Hasanagićem, a možda… i Bjekovićem! — Ko će biti novi trener Partizana? Ako Bobek ode (što je verovatno), kao njegovi naslednici pominju se Atanacković i Vilotić
Retko kada je Partizan imao lepše, prijatnije proleće. U šampionatu, ekipa melje protivnike, zabeležila je impozantan bilans od šest pobeda i dva nerešena meča. Najzad, ispunjava se želja stručnog štaba: na Stadionu JNA nema bodova za goste, a u gostima Partizan može i mora da uzme bod.
Šest pobeda i dve nerešene utakmice, četrnaest bodova sa gol-razlikom 24:4 i skok sa sedmog na treće mesto — to je Partizanovo proleće.
Prvenstvo i Kup
Partizan je igrao na dve karte. Ne zato što je to želeo već zato što je to morao. Bio je prinuđen situacijom u kojoj se našao.
U Kupu došao je do polufinala i za protivnika imao Dinamo u Beogradu. Izgoreli su fudbaleri Partizana u tom meču u svojim velikim željama. Možda su mogli i bolje da igraju, ali, ostaje činjenica da je Partizan igrao bolje, Dinamo mudrije — i mudriji je pobedio.
Dinamo je imao bolje penaldžije. Poslužimo se duhovitom primedbom Bobeka:
„Moji fudbaleri toliko retko imaju prilike na utakmicama da šutiraju penale, da su se od toga potpuno odvikli…“
Mala šala, ali, fudbaleri Partizana zbilja nisu pokazali ni trunku veštine kod tog nadmetanja u veštini šutiranja sa bele tačke.
Prvenstvo
Vratimo se opet na ovih prvenstvenih šest pobeda i dva remija.
Pobeđeni su: Zagreb, Hajduk, OFK Beograd, Rijeka, Vojvodina i Maribor. Nerešeno je Partizan igrao u Boru i Sarajevu protiv Željezničara.
Svi su zadovoljni: i igrači, i rukovodstvo ~ i publika koja se vratila na stadion, koja je ponovo razvila crno-bele barjake.
Šta je to što je Partizana učinilo življom, efikasnijom, što bodove donosi?
Čini nam se, u prvom redu baš igra.
„Ove sezone igraćemo varijantu 4 — 3 — 3. To je najofanzivnija varijanta u fudbalu. Videćete, biće čuda. Kada kažem čuda, ne mislim samo na rezultate, već na igru koja će morati da se svidi publici. Fudbal u kome je napad osnovni cilj, i to napad u kome učestvuje ceo tim“, pričao je Bobek pred nastavak prvenstva.
Smelo, isuviše smelo su zvučale njegove reči, jer, ruku na srce, dolazile su sa sedmog mesta, na kome se Partizan nalazio posle jedne neuspele sezone.
I Bobek je obećanje ispunio. I to na jedan izvanredan način. Za Beograđane je na stadionu JNA, kroz ovih šest prvenstvenih utakmica, priredio pravi fudbalski vatromet. Ono što naročito imponuje to je što svi fudbaleri mnogo trče i pretrče, što se zalažu i što su disciplinovani. Mora se reći: novi kvaliteti u igri Partizana.
Dobar tim
Partizan je konačno konsolidovao tim. Nema više eksperimentisanja. Na golu je Ćurković, bekovi su Bajić i Radaković, u srednjem redu Petrović, Rašović i Paunović, a u navali Katić, Kovačević, Vukotić, Hošić i Đorđić.
O Ćurkoviću je izlišno trošiti reči, on je izvanredan sportist, veoma disciplinovan mladić, savestan — odlično brani.
Bajić je posle desetak utakmica na mestu beka izrastao u reprezentativca. Aktivno se uključuje u napad, a u odbrambenim zadacima je beskompromisan. Radaković je drugi tip igrača, on se poigrava sa fudbalom, uživa u kontaktu sa loptom…
Dane Petrović je najzad pronašao svoje mesto. On ne igra kalkulantski i to je njegov veliki kvalitet. Zato Bobek u njega ima veliko poverenje.
Rašović se trudi i divovski bori: Paunović takođe. Obojica su oštri, dobro se slažu — i dobro, veoma dobro igraju.
Hošić je centralna figura u srednjem redu. Neumoran trkač, veliki borac, agilan, nikada se ne predaje, odlično šutira, glavom igra veoma dobro, naročito je koristan i neophodan kada Partizan gostuje.
Kovačević igra u pola svog nekadanjeg kapaciteta, ali za ovaj današnji fudbal i to je dovoljno da bi bio neophodan u timu.
Katić je prekomandovan na krilo. Da li mu je to pravo mesto, ili ono u dresu broj 9, vreme će pokazati. Tek, danas Partizanu je potreban kao krilo — i kao takav zaigrao je i u državnom timu.
Šta reći o Đorđiću, a ne pogrešiti? Počeo je ovo proleće izvanredno, a protiv Dinama za Kup i protiv Maribora igrao je ispod svake kritike. On neosporno zna da igra fudbal, ali da bi igrao u Partizanu, da bi zadržao svoje mesto, mora da igra oštrije, da pokaže da mu je stalo da igra, da se bori — jednom rečju, da ne bude indolentan.
Vukotić je posebna priča. On je fudbalski rođen ovog proleća. Rascvetao se najlepšim cvetovima i samo od njega zavisi hoće li ti cvetovi biti još mirisniji. Nije snažan, ali je veoma čvrst, mudar je, pronicljiv, oseća igru, lukav je, tehničar daleko iznad proseka, pravi strelac — kompletan fudbaler, a samo mu je 19 godina.
Stručni štab
Bobek i Mihajlović su gubili bitke, ali su dobili rat. Izborili su se za svoje ideje, za dobre profesionalne odnose sa igračima, za uzajamno poverenje.
U taktičkom pogledu nadmašili su mnoge fudbalske umove u našem današnjem fudbalu. Izbegli su niz podvodnih mina, izdržali niz opasnih vetrova kroz povrede i bolesti ključnih fudbalera — i isplivali su. Na najlepši način…
Status kvo je prijatan za ljude u Partizanu i oko njega, ali, kakve su perspektive, šta će biti sutra?
Igrački, Partizan će sigurno dobiti. Damjanović i Mihajlović se vraćaju iz JNA. Đorđević će biti zdravstveno sposoban da zauzme svoje mesto u timu. Hasanagić će takođe u tim… Kažu da će Bjeković iduće sezone nositi dres Partizana. Priča se i o drugim…
Da pokušamo da predvidimo tim za jesen. Evo spiska: Ćurković, Bajić, Radaković, Damjanović, Mihajlović, Rašović, Paunović, Đorđević, Petrović — a mesta ima samo za petoricu u odbrani. Navalni igrači: Katić, Vukotić, Kovačević, Hasanagić, Đorđić, Hošić, Bjeković (?)… a mesta ima samo za petoricu!
Opet problemi?
Ni govora! Veliki tim, a Partizan takav stvara, mora da ima bar 16 kvaliteta reprezentativnog formata. Pogotovo što će sigurno neko od onih na koje se sigurno računa otići u JNA, a kada je Partizan u pitanju, na povrede i bolest mora se, nažalost, računati.
Nikako „blic“ trener
Drugo veliko pitanje je ko će biti novi trener Partizana. Bobek odlazi, to je definitivno. Partizan i Bobek prijateljski se rastaju.
Pominje se nekoliko imena, ali, zašto nagađati, u Partizanu se još nisu konačno odlučili kome će da povere tim. Jedno ipak treba istaći: bilo ko da bude, Partizan mora u ličnosti novog trenera da pronađe čoveka, koji će ekipu voditi duži period, koji će moći da se razmahne, da radi — i da žanje uspehe, ili neuspehe svoga rada.
Partizan mora ubuduće da ima čoveka koji će ostati i sačekati plodove svoga rada. Zato, neka to bude stručnjak sa kojim će se sa puno uzajamnog poverenja realizovati ugovor na duži period.
Možda bi trebalo tražiti pogodnog čoveka u Partizanovoj sredini. Zar Atanacković i Vilotić ne bi bili dovoljno stručan (i veran) tandem, naravno uz asistenciju Bobe Mihajlovića, sa kojim bi već sada trebalo produžiti ugovor koji ističe iduće godine?