TRAGOM DOKUMENATA I LEGENDI
Od osnivanja Partizan je bio i ostao: jugoslovenski tim, s bogatim fudbalskim nasleđem i ultramodernim konceptom igre
Počev od ovog broja, pod gornjim nadnaslovom, naš list će sukcesivno i na specifičan način objavljivati u ovom feljtonu istorijski hod FK „Partizan“, od osnivanja do današnjih dana. Apstrahujući sve što se nije dešavalo na terenu, u vezi s igračima (a to čitaoce mnogo i ne zanima), autor ovog štiva nastojaće da vam prikaže, strogim hronološkim redom, sve značajnije događaje i ličnosti „crno-belog“ fudbalskog kluba u proteklih 25 godina. Držeći se isključivo dokumenata, ličnih impresija i legendi, provešće vas kroz Partizanovo četvrtstoleće fotografišući isključivo: ZNAČAJNE DATUME, VELIKE I NEZABORAVNE DOGAĐAJE (ili samo trenutke i sekvence), TROFEJNE BORBE I MITSKE LIČNOSTI VELIKIH JUNAKA „crno-bele“ fudbalske porodice.
Suv jezik dokumentarista-letopisca reći će vam da je FK Partizan osnovan oktobra 1945. godine. Da je tada bio samo fudbalska sekcija Centralnog doma JA i da je okupio pod prvi steg 20 fudbalera regrutovanih iz vojnih jedinica koje su tek okončale rat. I reći će vam još da je u kratkom razdoblju od oktobra do nove 1946. godine ta družina odigrala svega 12 mečeva (8 prijateljskih i 4 internacionalna) i da je odmah skrenula pažnju javnosti svojim impresivnim bilansom: 10 pobeda i samo 2 poraza, uz gol-diferenciju 60:12!
Jezik cifara ma kako rečit, ipak ne otkriva bit i dušu stvari. Imena čine to lakše i brže. Pogotovu ako im se dodaju deskriptivni elementi iz kojih čoveku namah postaje sve jasno. U konkretnom slučaju ove prve generacije 20 „crno-belih“ fudbalera, dovoljno je da iza i ispred njihovih imena navedemo samo po jedan podatak (nacionalnu pripadnost i za koga su igrali ranije), pa da saznamo esencijalne karakteristike kluba koje se za 25 godina nisu izmenile — čiji pečat nosi i sada. Na spisku te prve 20-orice našli su se:
- IZ HRVATSKE — Glazer, Bobek, Matekalo, Brozović i Švaljek (svi „Građanski“), Čajkovski (HAŠK), Rupnik (Osijek) i Čulik.
- IZ SRBIJE — Božović, Beleslin, Boba Mihajlović i Šijačić (svi BSK), Atanacković, Đurđević i Janjić (svi „Jugoslavija“) i Čolić (VSK).
- IZ MAKEDONIJE — Simonovski (skopski „Građanski“)
- IZ VOJVODINE — Šereš i Palfi (mađarska manjina) i Popesku (rumunska manjina).
Samo jedan pogled na nacionalni sastav ove ekipe dovoljno rečito kazuje da je Partizan u trenutku osnivanja bio izrazito JUGOSLOVENSKI TIM sastavljen od igrača svih naših naroda i narodnosti. To je prva velika tradicija i karakteristika Partizana, kojoj je ostao veran do danas.
Ako u zagradama, iza imena ovih momaka, osmotrimo „firme“ kojima su pripadali ranije, videćemo da je to uglavnom bila sama elita doratnog jugoslovenskog fudbala (BSK, Građanski, Jugoslavija i HAŠK). Da kuriozitet bude potpun većina njih predstavljali su krem u tim elitnim sredinama. Tačnost toga potvrdili su bliski događaji: 12 igrača ove generacije postali su ubrzo reprezentativci, jedan od njih ušao je u jugoslovensku fudbalsku legendu (Bobek), a drugi su izabrani u tim Kontinenta (Čajkovski)! prema tome. Partizan je već u prvoj generaciji — suprotno tvrdnjama nekih komentatora — imao u svojim igračkim redovima izvanredno BOGATO FUDBALSKO NASLEĐE.
Konačno, ako ne ispustimo iz vida da su BSK i Građanski uoči rata davali kompletnu nacionalnu reprezentaciju Jugoslavije, da su se svrstali u red renomiranih evropskih timova i da su se kretali aktuelnim kolosekom tada najsavremenijeg WM sistema, on da nije teško izvući zaključak: prva generacija FK Partizan, regrutovana uglavnom iz dva avangardna tima nosila je od formiranja u svojoj igračkoj bazi sklonost ka ULTRAMODERNIM FUDBALSKIM TOKOVIMA. Ta treća karakteristika — potreba da se u shvatanju i interpretaciji fudbalske igre bude uvek za korak ispred savremenika — ostala je i do današnjeg dana Partizanov plus pred ostalim konkurentima!