Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Srce u junaka

od

u

Što se više bližio dan njegovog izlaska iz JNA emisari iz raznih klubova su sve češće obigravali oko kasarne u kojoj je služio vojni rok. Dragan Lakčević je ipak održao obećanje i pristupio Partizanu, iako je na drugom mestu možda mogao da dobije primamljivije uslove.

— Ponikao sam u Spartaku. O bivšem kolektivu mogu da kažem sve najlepše. Ali, roditelji mi žive u Smederevu i zato sam odlučio da budem bliže njima — priča Lakčević. — Veliku ulogu u mom dolasku među „crno-bele“ odigrao je i moj starešina iz JNA poručnik Branko Spalović. Svakodnevno mi je pričao da jedino neću pogrešiti ako odem u najbolje društvo na svetu. Definitivno sam odlučio da potpišem pristupnicu za Partizan kada je predsednik Milorad Milošević uspeo da zaposli mene i suprugu. To mi je bilo najvažnije, jer dobro znam da se od boksa ne živi večito.

Debitovao je u Svetozarevu. Kada ga je snažni Miletić već u prvim sekundama prve runde preciznim direktom pogodio vrh brade, kada se našao na podu, svi su pomislili da je to kraj. No, tada je junačko srce zakucalo još jače. Dragan je stegao zube i izdržao do kraja. Na kraju je ispraćen s gotovo istim aplauzom kao i pobednik.

Prve bodove za naš klub osvojio je u prvenstvenom susretu sa Banatom. I tada se osećalo da je pauzirao dve godine, ali furiozna borba sa neugodnim Marinkovićem primorala je sve prisutne da mu od sveg srca zapljeskaju.

Više od svega želeo je da prevaziđe samog sebe u ogledanju sa starim rivalom Ljubinkom Veselinovićem. Čudo se ipak nije dogodilo. Renomirani protivnik ga je povredio glavom i pošto kod jugoslovenskih sudija i takvi udarci važe, meč je prekinut zbog Lakićevićeve povrede.

— Krivo mi je što sam nepripremljen pa ne mogu odmah da ispunim sva očekivanja. Vežbam uporno i verujem da će se trud isplatiti — kaže Lakčević. — Želja mi je da najkasnije sledeće godine izborim mesto u nacionalnom timu. To mogu da postignem samo upornim radom.

Pavle Šovljanski je veoma zadovoljan s novim učenikom.

— Verujem u Dragana, jer je retko poslušan — veli Šovljanski. — Šteta je što iz JNA nije izišao bar dva meseca ranije. Da je imao zimske pripreme kao i ostali siguran sam da bi njegov učinak bio daleko veći. Poznajem ga takoreći od malih nogu, izvanredan tehničar. Sada zbog nepripremljenosti prima više udaraca nego što bi smeo. Ako otklonimo ovaj ozbiljan nedostatak dobićemo takmičara na čije pesnice uvek možemo da računamo.

Dragan Lakčević je hrabrošću, poslušnošću i skromnošću stekao naklonost svih. Na njemu je da ukazano poverenje i opravda.