ONI SU BRANILI DRŽAVNE BOJE
Zlatko Čajkovski:
- Rođen: 1922. godine u Zagrebu.
- Igrao: od 1938. do 1955.
- U klubu: HAŠK, Partizan, Keln.
- Na mestu: desnog halfa.
- Reprezentativac: 55 puta
- Kontinentalac: jedanput.
- Zanimanje: profesionalni fudbalski trener.
Zlatko Čajkovski-Čik spada u onaj najuži krug fudbalera-reprezentativaca pri čijem pomenu imena i danas, 17 godina posle njegovog odlaska sa zelenog polja, nacija staje — mirno! Takva nema počast, bez reči komentara, prati samo one najveće koji su odavno prestali da budu jugoslovenski, balkanski ili evropski asovi i postali jednom zauvek — pripadnici ekskluzivne porodice svetskih fudbalskih matadora!
Izgovoren u Jugoslaviji nadimak Čik asocira fudbalsku naciju na najvećeg krilnog halfa koji je ikada postojao u našem loptačkom sportu. Ime Čajkovski sećaće fudbalsku Evropu uvek na malog, čigrastog halfića reprezentacije Kontinenta koja je 1953. godine prvi put izborila remi s Englezima (4:4) na Vembliju. Tepanje Čikito, kojim je od milja publika Montevidea dočekivala pojavu i izlazak sa terena ovog div-fudbalera, ostalo je i do danas na tlu Latinske Amerike sinonim za najbolji evropski fudbalski izvoz koji je ikada viđen na „zelenom kontinentu“!
Da bi fudbaler ostavio za sobom ovakav blistav trag neophodno je da poseduje — sve! A Zlatko Čajkovski je bio baš takav superkompletan igrač, kome nije nedostajao nijedan kvalitet!
Iako malog rasta, bio je izvanredno snažan atleta kakav se retko sreće. Čvrst, nabijen, temeljan — u startu je bio neustrašiv i beskompromisan, pa je kao oduzimač lopti kotirao više od svih halfova koje smo na našim terenima videli. Pored toga odlikovao se brzinom i žustrinom, a u igri glavom bio je prosto nenadmašan.
Takav odraz sigurno nije imao nikada nijedan naš odbrambeni igrač. Igrajući ponekad u dresu broj 5 Čajkovski je u direktnim duelima, u vazduhu, umeo da nadvisi za glavu čak i igrače znatno više od njega!
Tehnički je bio besprekoran. U driblingu nezadrživ. Sa vrlo dobrim udarcem iz daljine kojim je umeo neočekivano da pogodi mrežu i reši utakmicu. Istini za volju nikada nije imao tako dobar pas na daljinu kao jedan Božik ili Ocvirk i u tome je bio jedino hendikepiran u odnosu na velike pandane i istokategornike iz zlatnih dana mađarskog i austrijskog fudbala. Ali zato ih je u nečem drugom znatno nadmašio: neverovatnim radijusom kretanja, neumornošću i energijom kojom je nadoknađivao sve. U istom ritmu mogao je da odigra i dve utakmice, pa su stručnjaci s pravom tvrdili da je Zlatko Čajkovski verovatno jedinstven fudbalski „perpetuum mobile“ koji je ikada delovao na zelenom polju!
Zahvaljujući toj osobini umeo je sam da pokrene celu ekipu na nove napore i juriše, da promeni ritam celog tima i donese nov obrt na terenu, koji je za tili čas menjao odnos snaga i već izgubljen meč pretvarao u pobedu!
Po završetku karijere aktivnog, igrača završio je trenersku školu Sepa Herbergera u Kelnu i na komandnoj poziciji šampionskih timova Kelna i Bajerna ostvario je najveći fudbalski bum u Bundes ligi — ravan nemačkom „privrednom čudu“!