IGRE I LJUDI
Dosta je bilo nerazumnih postupaka i besmislenih trenutaka.
Vreme je da se ogovarački dar, samoubilačko rovarenje i intrigiranje, svađe i prepirke, pretvore u korisnu energiju, koja bi, sabrana i ujedinjena, mogla pokrenuti, maltene, jednu turbinu „Đerdapa“. Jer Partizan je postao slavan i poznat po značajnim sportskim rezultatima, ali i po neslavnim pobunama i svađama; koje su često znale da zamrače mnoge sportske vidike i podvige. I ne samo to. Mnoge od tih besprimernih gluposti lomile su se od glavu samom „Partizanu“, zahvaljujući upravo čudnom mentalitetu tih njegovih „privrženika“. Jer oni bi se, ako se njihove zamisli ne ostvare, ako njihovi ljubimci ili oni sami izgube vlast i moć, gotovo uvek okretali protiv Partizana i njegovih interesa. I to bi činili snagom takve zavereničke revnosti i upornosti da su se temelji Partizanove kule godinama tresli.
Ti podzemni udari bili su, neretko, jači i perfidniji od svih drugih spoljnih udara. Tako da mnogi Partizanovi protivnici nisu ni morali da troše vreme i snagu: umesto njih to su činili Partizanovi otpadnici. Takvo njihovo ponašanje učinilo ih je dosta izuzetnim. Jer događa se i u drugim sredinama da se ljudi naljute i dignu ruke od svog sportskog društva i njegove politike. Znam, na primer, dosta Zvezdaša koji su se nakon Rajkovog i Acinog proterivanja iz Zvezde — odrekli fudbala i — Zvezde. Ali ne znam da je bilo ko od njih na bilo koji način, svesno, uradio nešto protiv interesa sebi nekad dragog kolektiva.
Dosta je bilo lažnih obećanja i mistifikacija.
Poslednjih godina gotovo svaka nova uprava i svaki novi čovek u rukovodstvu — nudili su nov program i nova obećanja. Ti programi su najčešće bili dobri, ali — kakve vajde od toga. Mnogi od njih su se pretvorili u svoju suprotnost.
Dosta je bilo manipulisanja starom slavom.
Jer za poslednjih pet — šest godina malo je koji Partizanov sportista ili klub ostvario nešto veliko, značajno. A nekada je to bilo gotovo obavezno, neminovno. Među današnjim sportistima i klubovima izuzetak su, možda, Belić, Šegrtova i Karakašević, zatim vaterpolisti, atletičari i teniserke. Ako se uskoro ne učini snažniji intenzivniji prodor u jugoslovensku i evropsku sportsku elitu, Partizan će uskoro biti samo ime bivše velike sportske porodice.
Dosta je bilo improvizacija, loše organizacije, nerada i nereda.
Vreme je da se zasuču rukavi i da se počne sa ozbiljnim posleništvom. Onako kako su to učinili atletičari i košarkaši, na primer.
Dosta je bilo sakrivanja iza paravana kolektivne odgovornosti.
Vreme je da se u porodici SD Partizan izvrši precizna podela rada i da svako odgovara za svoj deo posla. Tako se neće desiti da za evidentne neuspehe, neznalačke i samoubilačke poteze godinama niko ne odgovara.
Dosta je bilo nedaća, nevolja i nesreća.
Neka praznik dođe i na naše ulice!