Komentar utakmice Partizan-Maribor 3:1 (2:1): „Crno-beli“ su veštinom i disciplinom savladali brutalnost i opstrukciju igre Mariborčana
Oštra košava, defanzivno organizovani i grubi gosti kao i sudija Maksimović bili su pretežak zbir prepreka koje je Ćurkovićeva četa morala da nadvlada u prvoj prvenstvenoj utakmici pred svojom publikom.
Partizan je pobedio, ali je u ovoj utakmica imala dva lica. U prvom poluvremenu, dok je igrao niz vetar, bio izrazito nadmoćan, postigao je i dva gola, ali je ipak delovao osrednje. Uostalom, nije bila lako Vukotiću i drugovima da kroz žive redove preterano oštre odbrane Mariborčana nađu put do mreže.
Međutim, u nastavku utakmice, kada su igrači u „crno-belim“ dresovima igrali protiv vetra utisak je bio vrlo povoljan. Partizan je bio razigran, raznovrstan u kombinacijama, disciplinovan i krajnje kolektivan u svom dejstvovanju. Osećalo se da nad celom igrom dominira jedna koncepcija. Nije bilo nervoze, solističkog dejstvovanja ni tvrdoglavosti.
Velibor Vasović može da bude zadovoljan ovom premijerom svoga tima u borbi za bodove na stadionu JNA. Momci su izvanredno interpretirali njegovu koncepciju. Presingom je onemogućen protivnik, pa je i njegov „bunker“ bio osuđen na miniranje. Jer je u takvim uslovima igre morala da dođe do izražaja veća igračka vrednost domaćina. Posebno raduje lakoća kojom se kreću igrači Partizana, što je dokaz odlične fizičke kondicije.
Pored Mariborčana publiku je razočarao i sudija Maksimović iz Novog Sada. Što je pravio previde na sredini terena možemo mu oprostiti, ali dva nedosuđena jedanaesterca (nad Živaljevićem i Vukotićem u 89 minutu) — nikada. Jer, to su bili i fizički i funkcionalni prekršaji kakve je u ime pravila igre nemogućno ne svirati.
I na kraju recimo da je 12 hiljada gledalaca zadovoljno napustilo stadion JNA uvereni da su videli deo mogućnosti Vasovićevog tima.