Kao fudbaler — Velibor Vasović je bio pravi profesionalac. Tako se ponaša i danas, kao fudbalski vođa. Maksimalna angažovanost i privrženost fudbalskom poslu. Njegova prva opservacija sa igračima bila je i deviza: „možemo izgubiti, ali ne možemo da se ne borimo“.
I, eto, taj naizgled surovi Velibor Vasović zadivio je pre nekoliko dana izjavom: „Cvetanović je povređen, ali bi mogao da igra protiv Sarajeva. Međutim, to je dečak od 18 godina, pred kojim je karijera. Zašto rizikovati da mu se povreda povrati, da igra nezalečen? Ja to neću!“
Ima li lepše i ljudskije brige o jednom fudbaleru!? U momentu kad naš profesionalizam postaje sve tvrđi, nemilosrdniji. Kad mnogi (setimo se slučajeva i u Partizanu — Đorđević, Paunović…) igraju ne sa nezalečenim povredama, već ozbiljno bolesni! Kad je klupski interes često iznad zdravlja igrača. Vasović je, i u jednim takvim uslovima, interese kluba podredio zdravlju i možda karijeri jednog osamnaestogodišnjaka (a nikom u ovom času dobri rezultati nisu potrebniji nego Vasoviću, što znači da je zanemario i svoje interese)!
Možda je Cvetanović mogao da igra na Koševu? Ali, šef stručnog štaba najbolje zna — šta znači povreda, ako se dovoljno ne zaleči. I, koliko to može biti kobno za dečaka, koji je tek počeo da igra. To me mora da bude fatalno za jednog Ćurkovića, na primer, koji je fudbalu već dao najviše što je mogao, ali bi to za Cvetanovića, značilo i krah svih možda životnih snova i ambicija. Vasović to ne želi. Čak ni da izaziva sudbinu.
Slučaj Cvetanovića samo je, zasad, najuočljiviji primer Partizanove (otkako je došao Vasović) brige za igrače. U svakom slučaju primer za poštovanje.
Vasovićev potez zaslužuje priznanje, obavezuje čak da ne ostane usamljen. Briga o mladim igračima je dvostruki interes: igrača, čija se karijera ne stavlja na iskušenja (u slučajevima ozbiljnijih povreda) i kluba, kome taj igrač treba sledećih deset godina (pa ga treba sačuvati). Naravno, tu je potreban i jedan uslov — poverenje za brigu, profesionalna svest igrača. Da se tom brigom ne kalkuliše!
U svakom slučaju: Velibor Vasović je povukao ljudski potez, apostrofirao je svoju odgovornost i brigu o zdravlju igrača, i na toj prvoj akciji treba mu čestitati.