Košarkaši Partizana su izgubili meč protiv Jugoplastike, ali su ispunili obećanje: Položen ispit na planu sportske etike — Partizan igrao punom snagom, isto onako kako će prema obećanjima igrati i protiv Crvene zvezde, ne razmišljajući koji rezultat kome više ili manje odgovara. — Partizan impresionirao igrom i zalaganjem — Košarkaši se ne dele na one koji igraju i one koji sede na klupi
Košarkaši Partizana izgubili su meč protiv Jugoplastike, ali su i pored poraza ispraćeni aplauzom. Položili su veliki ispit na planu sportske etike, igrali su onako kako je trener Žeravica obećao — hrabro, pošteno, na pobedu, ne kalkulišući ni u potaji koji bi rezultat tog meča kome odgovarao i zašto.
„Igraćemo i protiv Jugoplastike i protiv Crvene zvezde podjednako angažovano. To je interes prvenstva, obaveza svakog kluba koji učestvuje u našem najvećem takmičenju.“
Tempo
Partizan je impresionirao i igrom i zalaganjem. Nije preterano, neodmereno reći da je Jugoplastika bila nadigrana. Poraz je usledio u završnici, u finišu kada više nije odlučivala igra, kada je odlučivalo iskustvo — jedini kvalitet koji ovaj današnji Partizan nema, ali koji se stiče vremenom. Vreme radi za Partizan…
Sa tribina, posmatrač je dobio ovakvu sliku o ovom velikom meču:
Taktika „crno-belih“ svela se na brzu igru na kontranapad, ali i na mudro korišćenje centara, ukoliko protivnik na vreme organizuje odbranu.
Partizanova želja je bila, kako bi to šahisti rekli „redukcija materijala“. Znao je da je kvalitet tima iz Splita u prvoj petorci i želeo je da eliminiše bar dvojicu „džinova“ sa pet penala, pa da onda zada završni udarac. Plan je bio ispunjen, na klupi su otišli Skansi i Tvrdić, ali je tada Partizan izgoreo, brzopleto želeći da kruniše prednost.
Reprezentativci
Veoma dobre igre Partizana u ovom delu prvenstva izbacile su u prvi plan Zečevića i Latifića, koje je savezni trener stavio na spisak reprezentativaca.
Obojica su, međutim, disciplinovani članovi kolektiva, Eto, protiv Jugoplastike nisu bili ni u prvoj petorci. To je u stvari Partizanov plan, njegova strategija na dugu stazu. Evidentno je šta želi trener Žeravica. On želi da od Partizana stvori malu reprezentaciju, želi da ima ekipu u kojoj igraju svih dvanaest igrača, ekipu u kojoj se košarkaši ne dele na one koji igraju i one koji sede na klupi.
Žeravica ekipu određuje prema protivniku. Ako treba igrati u odbrani agresivno, mesto se „otvara“ za Beravsa, ako treba igrati na kontranapad, Dalipagić i Latifić su u prvom planu. Jelić je najangažovaniji kada treba igrati smireno, poziciono, Farčić je konačno živnuo, razmahao se, ima izvanrednu asistenciju u Đukiću, podelio je sa njim opterećenje bitke pod koševima…
Klub
Partizan deluje timski i iza kulisa. Posle sitnih trzavica prošle godine sve je dovedeno na svoje mesto, svako u upravi zna šta mu je posao, više se niko „suviše“ ne oseća u ekipi. Stručna briga poverena je Žeravici i Radoviću, klupska administracija funkcioniše tačno i bešumno, svako obavlja svoj posao bez uplitanja sa strane…
Sve ovo nije moglo da prođe nezapaženo kod prijatelja Partizana, kod ljubitelja košarke. Sve je više ljudi oko kluba, košarkaški klub tako postaje jedan od najboljih u porodici „crno-belih“. Priznanja stižu i iz uprave Društva.
Klub koji je do pre godinu i po dana bio problem Partizana, postao je njegov najelitniji član.
Partizan „kroji“ vrh tabele
Trener „crno-belih“ Ranko Žeravica rekao je u intervjuu „Politici“ da će njegova ekipa igrati maksimalno angažovano protiv Jugoplastike, ali da će isto tako igrati i protiv Crvene zvezde u poslednjem kolu šampionata, jer, u našem ligaškom takmičenju mora sve da bude čisto i korektno, bez kalkulacija.
Eto tako na neki način i od Partizana zavisi ko će biti novi šampion Jugoslavije u košarci.