Posle 400 utakmica u dresu Partizana: Nije u pitanju nemarnost, niti sujeverje, već se čeka veliki meč s Dinamom da bi slavljenik dobio priznanja kluba i brojne publike
Kada bi me neko upitao da li je Ćurković bolji golman ili divniji čovek dugo bih se razmišljao pre nego što bih dao odgovor i ubeđen sam da bih u svakom slučaju pogrešio Jer: za mene je Ćure prvi jugoslovenski golman, najsigurniji i taktički najspremniji čuvar ne samo gola, već i svog kaznenog prostora. On je izgradio takav način odbrane svoje „providne kućice“ da to može da bude uzor u metodici obuke vratara u svetskoj stručnoj literaturi i ne samo našoj.
Takvom načinu igre preteča je bio Srđan Mrkušić. Kasnije su to podržali Grošić i Lav Jašin a Englez Benks i Ćurković su to još više usavršili.
Ivan Ćurković se sad nalazi upravo u godinama kada počinje prava karijera golmana. Gibak je kao vazduh i reaguje zbunjujućom hitrinom. Vlada nervima i u sebi sjedinjuje dve suprotnosti: opušten je kao kaplja vode a ispod te kore mira u njegovim žilama teče vrela golmanska krv, ona vatra bez koje nema rasnog golmana.
Jugoslavija danas nema golmana koji je tako tačan u predviđanjima i neverovatno oštrouman u intervencijama. Kad on igra fudbal postaje tako jednostavna i laka igra što je samo dokaz da je u pitanju veliki majstor svoga posla.
Pa ipak, Vujadin Boškov mimoilazi prvog golmana Jugoslavije i Ćurković neće braniti protiv reprezentacije SSSR.
Međutim. postoji nešto što prijatelje Partizana više brine nego to što selektor mimoilazi Ćurkovića. To je njegov predstojeći odlazak u inostranstvo. Jer, prema vladajućim propisima klub nije u mogućnosti da Ćurkovića adekvatno nagradi, pa će on biti prinuđen da svoju egzistenciju profesionalnog igrača obezbedi u nekoj zemlji zapadne Evrope. Šta će to značiti za Partizan nije potrebno isticati. Međutim, njegov rastanak ima i širi značaj: odlazi najbolji uzor za sve golmane pionirskih i juniorskih ekipa! A uzori su u fudbalu velika stvar.
Nedavno je Ćurković odigrao 400-ti meč u dresu Partizana. To je za spoljni svet prošlo posve nezapaženo. Međutim, ljudi u klubu to nisu zaboravili. Istina, bilo je i takvih koji su tvrdili da se svako slavlje takve vrste završavalo porazima, pa je bilo predloga da se to ostavi za neku prijateljsku utakmicu. Ali, to je odbačeno i Ćurković će već u susretu sa Dinamom primati čestitanja i tako proslaviti značajni jubilej.
Ćurković je došao u Partizan 1964. godine. Imao je pred sobom Milutina Šoškića, slavno golmansko ime i još težu prepreku: da menja način igre, jer je došao u veliki klub koji nije orijentisan na odbranu, već na napad a to traži drugačije reagovanje.
I tek u Partizanu, pod svetlošću velike scene, Ćurković izrasta u golmana evropske vrednosti.
Njegova predstojeća proslava ispuniće nas radošću ali i tugom pri pomisli na rastanak. Istina, biće tu prisutna i ona trun nade: da će Ćure možda ostati.
Čestitajući mu ovaj jubilej želeli bismo da čestica nade preraste u veliku stvarnost.