Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Junaci „derbija u senci“

od

u

Radaković

I ovaj susret velikih rivala imao je svoje glavne aktere, najbolje pojedince, odnosno one koje obično kvalifikujemo kao junake utakmice.

Možda nije slučajno što dva najbolja igrača derbija pripadaju ekipi pobednika. Jedan od njih je Miloš Radaković, bek Partizana. Igrao je s lakoćom koja se tako očito razlikovala od većine aktera. Lopta ga je „slušala“ i on je njom upravljao vešto i duhovito. Odlično je obavio svoj osnovni zadatak: zadržati levo krilo Zagrepčana, ali na tome nije stao. Maštovito je konstruisao igru svoje ekipe, inicirao napade, pa čak i direktno ugrožavao gol Dinama.

Ovom igrom Radaković je potvrdio svoje fudbalsko umeće o kome su stručnjaci uvek imali visoko mišljenje. Jer, igrati majstorski na velikoj utakmici — to je dokaz igračke klase. Nju je u nedelju uveče uspešno demonstrirao Radaković.

Ovom igrom Miša Radaković je sebe obavezao i sad navijači „crno-belih“ s pravom i na narednim utakmicama očekuju njegova velika ostvarenja. To je igrač čije je znanje mnogostruko ali mu temperament i ambicioznost nisu uvek u sazvučju sa mogućnostima, pa često deluje „mlako“.

Ćurković

U nedelju uveče prekinuta je jedna neprijatna tradicija „crno-belih“: da slavljenici igraju slabo i da Partizan tada obično gubi utakmice!

Ćurković je pre meča za 400 odigranih utakmica u dresu Partizana primio cveće i čestitanja igrača oba tima, a ta scena je ponovljena i posle susreta. Samo sada su to bili drugi motivi. Jer na putu za svlačionicu njemu su igrači u plavim i belim dresovima stezali ruku u znak priznanja za igru u kojoj veliki majstor među stativama nije napravio ni jednu grešku.

Ćurković je još jednom bleštavo prikazao svoj kompjuterski način odbrane gola. Bio je uvek spreman da spreči najgore bilo da je u pitanju direktan udarac, neko lukavo proigravanje ili centaršut kada je hrabro ulazio u gužve i visoko boksovao lopte. Rečju, otklanjao je opasnost od svoga gola u svakoj kritičnoj situaciji i bio je „Atlantski bedem“ za Zagrepčane.

Ako je i u fudbalu dopušteno reći da je savršenstvo u jednostavnosti onda to najuspešnije demonstrira Ćurković.

Možda ćemo ovim izdvajanjem dvojice najboljih učiniti nepravdu prema odličnom Budišiću, sigurnom Paunoviću i vrlo agresivnom Bjekoviću, koji takođe spadaju u uspešnije aktere ovog dvoboja. Međutim, po našoj oceni Ćurković i Radaković su nadvisili ostalu dvadesetoricu i to se ne može osporiti.