KROZ NAŠU LUPU
Ako među ljudskim slabostima ima jedno koje je sigurno lepo i dobro onda smem misliti da je to sportsko navijaštvo, pripadništvo jednom klubu.
Sport nikad ne bi bio to što je da nema navijača, ljudi koji iz najplemenitijih pobuda dolaze na sportska borilišta i onako diletto, ničim ne pomućenim osećanjima predaju se toj borbi, poistovećuju se sa takmičarima, bodre ih, raduju se s njima ili pate zbog njih.
Ta magija — to tajanstveno uzajamno delovanje onog što čovek u sebi nosi za jedan klub i onog što je izvan i oko njega čine jedan zatvoreni krug koji je dostupan i razumljiv samo pravim strasnicima. Indiferentni uvek ostaju začuđeni pred tim fenomenom navijaštva, toplokrvnog pripadanja klubu i ljubavi prema njegovim asovima.
Jedan sportski kolektiv nije velik samo po svojoj organizaciji, osvojenim trofejima ili broju istaknutih takmičara, već pre svega po broju navijača, po masi koja je s njim i uz njega kada je na orlovskim visinama ili u ponorima ambisa.
Partizan je oduvek odavao utisak veličine i po tome što uz sebe ima armiju navijača, sportskih entuzijasta, prijatelja…
U nevolji Partizan kod svojih pristalica nikad nije pobuđivao samo teorijsko saučešće, već proživljenu patnju. Dakako, i radost kada su trijumfi to donosili.
Razume se obostranim pažnjama i brigom vezuju se klub i njegovi navijači. Taj ritam zajedničkog življenja nikad ne sme da bude narušen. Jer, nemilosrdna je strogost sa kojom nebriga bilo koje strane proizvodi svoje dejstvo.
U ovom trenutku postoji opasnost da se taj sklad naruši. Fudbalski klub Partizan, iz solidarnosti, visoko naplaćuje cene posetiocima svojih priredbi. U sveopštoj skupoći taj izdatak ozbiljno opterećuje porodični budžet svakog navijača. I šta biva? Ljubitelj fudbala vrši selekciju: odlazi na stadion JNA samo onda kada očekuje spektakl, a ne po unutrašnjoj potrebi. Gledalište je sve praznije a inkaso sve manji. I dokle tako?
I zato se sada pitamo: zar nije korisnije, plemenitije, dakako sportskije, da cene ulaznica budu niže, pa da poseta bude veća. To bi prevedeno na trgovački jezik značilo: veliki promet — mala zarada!
Ako sa opštim poskupljenjem budu još rasle i cene za sportske priredbe, onda se ozbiljno postavlja pitanje pred kojim će se brojem navijača naši sportisti da bore.
Partizan koji je uvek imao moć nad sobom treba i u ovoj situaciji da bude predvodnik jedne druge, zdravije i sportskije politike i da pored svih teškoća ne gleda sve kroz dinar kao što to drugi rade, već da misleći o sebi, misli i na svoje prijatelje.
Uostalom, zašto „crno-beli“ još jednom ne bi u nečemu bili prvoborci! Ovoga puta u sniženju cena ulaznicama.