KOZERIJA
Posle susreta Partizan — Vardar, koji su Beograđani rešili u svoju korist zahvaljujući sjajnim greškama golmana gostiju Mutibarića, jedan navijač je upitao:
„Da li je televizija u stanju da bezbojne fudbalske predstave prenosi u boji?“
Niko od prisutnih nije znao da mu odgovori, ali se pretpostavlja da je televizija, budući da je svemoćna, u stanju da načini i takav podvig.
Inače, ovaj meč će biti zapamćen po nezapamćenim kiksevima obe strane, pogotovo što ni iz teleskopa nismo uspeli da primetimo nešto što bi nas uzbudilo. Da ne bismo grešili dušu, iz dna duše priznajemo Mutibariću da je prikazao neverovatan smisao za pucanje u prazno, od kojih se pucnjeva posebno ističe onaj koji je opalio u veče puno zvezda — direktno sa jedanaest metara. Njegov podvig na dva minuta do kraja susreta, kada je majstorski proigrao Bjekovića i šanse svoga tima da osvoji bar bod, posebno ističemo i zbog toga što je na taj način dokazao da mu nema ravnog u ostvarivanju nečega što niko iz njegovog tima ne želi, pa čak i ne sanja.
Ova igra Partizana inače ni slučajno nije bila u boji, a ukoliko njegovi fudbaleri i dalje budu nastavili da se ovako lepo slažu k’o rogovi u vreći, sumnjamo da će mrdnuti od crno-bele tehnike sa povremenim kvarovima na releju Čot.
Miša Radaković se na ovom meču, a i u nedelju protiv OFK Beograda, istakao uspelim zadržavanjem lopte u korist protivnika. To je fer s njegove strane, jer tako im pomaže da se srede, a svojima — da se razrede bez reda.
Fino je to od Dadakovića, a možda i od još ponekih, jer šta bi bilo kada bi momci igrali brzo kao tamo neki, recimo Necer ili, eventualno, Krojf. Nastao bi, verujemo, opšti tutanj na terenu, a to bi uzbudilo gledaoce, od čega su se oni, zahvaljujući kompletnom jugoslovenskom fudbalu, odavno odvikli — ni krivi ni dužni.
Paja Grubješić se protiv Vardara borio kao lav i napravio je samo jednu lavlju grešku, posle koje Skopljancima nije bilo teško da izjednače. Kao iskusniji, Bjeković je dao dva gola i tako iskupio i Paju i sve ostale iz svog tima.
Na Karaburmi je bilo nešto vedrije nego protiv Vardara: za sve vreme meča sijalo je sunce, a i vetar je bio zanemarljive snage.
Rezultat je, uopšte uzev, ispao nerešen: na početku, u sredini, pa čak i na kraju. Neiskorišćenih šansi je bilo i na jednoj i na drugoj strani, a najzrelija je bila ona koju je Santrač prokockao na zelen način u 35. minutu igre.
Njemu uz rame mogao bi da stane, pre svih, Ilija Katić, mada bi malo mogao i da sedne.
Sve u svemu — na mlađima svet ostaje, a na Ćurkoviću je da stručno vadi kestenje iz vatre.
Ovo, jasno, ne menja stvar u odnosu na premije: one se i dalje dele po broju osvojenih bodova, umesto da se smanjuju prema broju izgubljenih gledalaca.