Pratio sam poslednje rezultate omladinske fudbalske reprezentacije. Pored rezultata, posebno me je interesovalo iz kojih su klubova mladi izabranici. Kao što je poznato, najveći broj daju Crvena zvezda i Hajduk! Nažalost nema ni jednog igrača Partizana, pa je krajnje vreme da se postavi pitanje: zašto?
Već više godina se stidljivo konstatuje da rad sa pionirima i omladincima u Partizanu nije dobar. Sve se završava na konstataciji. Rezultati su slabi. Prvi tim se ne osvežava talentovanim i kvalitetnim igračima. Uprava i stručni štab nisu na vreme to sagledavali, ni preduzimali potrebne mere da se nešto promeni u kvalitetu stručnog rada. Tu i tamo uzgredno je napomenuta u štampi „nečija greška“ da se nisu u klub primali mladići kao Filipović, Sušić i dr.
Gde leže pravi uzroci? Ko treba da ih sagleda, izvuče pouku i otkloni postojeće slabosti? To je stvar temeljitih analiza. Uzorka ima više. Izdvajam samo jedan.
Ne odabiru se pravi talenti, a kasnije rad sa njima ne daje rezultate. To potvrđuje podatak da poslednjih godina (osim Vukotića) nismo u podmlatku imali kvalitetnog igrača. Neka mi je dopušteno da dobronamjerno tražim odgovor od drugova Mirka Damjanovića, Milana Vukelića i drugih trenera. Zašto nema naših omladinaca u reprezentaciji?
Kakav je učinak poslednjih godina? Čime to pravdaju? Kako je Mihić pripremio 5 omladinaca i sad postaju prvotimci? Da li se može koristiti njegovo iskustvo?
Krajnje je vreme da se jednom u Partizanu samo učinak i rezultati nagrađuju. Ko to ne može, iz bilo kojih razloga, vreme je da prepusti svoje mesto sposobnijim, smelijim i produktivnijim trenerima. To je imperativ Partizana, njegove stečene slave, budućnosti i svih njegovih prijatelja.
— Vukanić Vukašin, p. pukovnik, V. P. 1650 — Beograd.