ONI SU BRANILI DRŽAVNE BOJE
Petar Šegedin:
- Rođen: 1926.
- Takmičar: 1946—1954.
- U klubu: AK Partizan
- Sport: Laka atletika
- Disciplina: Stipl-čez
- Reprezentativac: 20 puta
- Zanimanje: Atletski trener
Jedan od pionira naše posleratne atletike, Petar Šegedin je pripadnik najelitnije grupe naših trkača za koje su u prvoj poratnoj deceniji — kada je trebalo utirati put „kraljici sporta“ na domaćim stadionima i lansirati je na inostranim — vezane mnoge dragocene međunarodne pobede. Prva afirmacija naše lake atletike na najeminentnijim borilištima Starog kontinenta počinje upravo sa Šegedinom.
Za svetsku javnost je bio istinska senzacija u pravo otkrovenje na prvim posleratnim Olimpijskim igrama, kada je kao potpuno nepoznat takmičar, s kojim niko nije računao, uspeo da osvoji izvanredno visoko šesto mesto u stipl-čezu, ispred mnogih tada priznatih majstora ove staze, pa čak i ispred najvećeg favorita trke francuskog reprezentativca Pižansona. Tu, na čuvenoj londonskoj stazi Vajt Siti, zablistala je prvi put na međunarodnom atletskom nebu jedna nova zvezda — Petar Šegedin!
Posle tog neočekivanog trijumfa, počeli su da mu stižu pozivi iz celog sveta. Svi su želeli da vide na delu tog neobičnog trkača, koji je, uprkos naizgled nejačkoj konstituciji, lomio sve protivnike kao šibice i brzinom zahuktale lokomotive najčešće prvi prolazio kroz cilj. Njegova odlika je bio silovit polazak sa starta i žestok tempo koji je od početka nametao. Mnogi stručnjaci koji ga nisu znali čudili su se hrabrosti tog omalenog čoveka, uvereni da neće moći da izdrži takav tempo do kraja. Međutim, Šegedin ih je redovno demantovao svojom neiscrpnom snagom i beskrajnom energijom. Jasno tome treba dodati i njegovu sjajnu kondiciju i besprekornu trkačku tehniku koji su mu omogućivali da još lakše kruniše svoje napore.
Njegov drugi grandiozan uspeh bio je onaj na Britanskim atletskim igrama 1949. godine, gde je pozvan kao jedan od najboljih trkača stipl-čeza na svetu. Mnogi su proricali da će ga grupa specijalno pripremljenih britanskih trkača, predvođenih slavnim Dizlijem, slistiti daleko pre cilja. Međutim, Šegedin je još jednom demantovao sve: po običaju krenuo je eksplozivno sa starta i nezadrživo prvi ušao u cilj!
Bio je to dobar znak pred predstojeći Šampionat Evrope u Briselu 1950. Šegedin je otputovao kao naša velika nada i nije izneverio očekivanja: posle dramatične borbe do poslednjeg metra izborio je zasluženo srebrnu medalju pustivši ispred sebe samo čehoslovačkog reprezentativca — Rudnog!
Posle pune decenije izvanredno uspešnog trčanja u našem „crno-belom“ dresu (na stazama od 800 do 5.000 metara), Petar Šegedin se 1954. godine definitivno povukao sa bojnog polja. Ali ne i iz atletike. Završio je blagovremeno svoje stručno-sportsko školovanje i posvetio se trenerskom pozivu kao učitelj novih naraštaja.
U istoriji naše atletike i sporta uopšte ovaj skromni as zauzimaće uvek počasno — pionirsko mesto. U vreme kad je naša atletika pravila prve mucave korake na međunarodnoj sceni on je pronosio slavu Jugoslavije širom Evrope i sveta!