Velibor Vasović ocenjuje prolećni deo prvenstva: … U novom prvenstvu borićemo se za oba trofeja — prvenstvo i kup — a jedan ćemo sigurno osvojiti!
Posle dve polusezone na kormilu Partizana možemo slobodno reći da je Velibor Vasović opravdao poverenje. I više od toga: on je velemajstorski iskoristio svoju šansu! Kao niko pre njega sve je ščepao u svoje ruke. Vlast nije želeo da deli. Hteo je samo da odlučuje, spreman je da jedini odgovara. Imao je svoju koncepciju i ostao je dosledan u nastojanju da se ona ostvari. Zna šta hoće i ume da izabere puteve koji vode do cilja.
Mogao je Partizan i da rezultatski ne bude tako uspešan, pa da sve ovo što je gore konstatovano dobije istu ocenu. Jer: Vasović je izmenio atmosferu kluba. Vešto je uspeo da uspostavi nove odnose, da zavede red, zadobije poverenje igrača i rukovodstva kluba i da se nametne na način koji isključuje sve dileme.
Vaske je u klubu sudija i dželat! Ali to može samo čovek koji ničim nije opterećen i koji je neshvatljivo objektivan.
Vaske — džinovska sila „crno-belih“
Vasović je oduševio sve ljude koji su bliski Partizanu i imaju makar delić uvida u njegov svakodnevni rad. Ali, i sam je oduševljen. Više igračima nego saradnicima, posebno nekim ljudima iz uprave čija su shvatanja još uvek konzervativna.
„Smatram da smo ovog proleća učinili mnogo za rehabilitaciju Partizana“, objašnjava Vasović. „Pre svega povratili smo poverenje naših navijača. Mislili smo više na njih nego na sam rezultat. To je bilo veliko psihičko opterećenje za igrače ali i iskustvo više. Mi moramo igrati, zadovoljiti navijače, stvoriti ekipu i, iznad svega, imati igru, svoj stil. Jer, šta nam vredi da osvajamo nekoliko prvenstava kao Crvena zvezda a da nemamo igru i da ostanemo nemoćni pred fudbalskom Evropom, odnosno da u Kupu šampiona Evrope budemo autsajderi“.
Velibor Vasović je postao istinski fudbalski vođ. Njegova reč se u Partizanu danas više sluša nego i samog Miljanića u Crvenoj zvezdi. To je džinovska snaga „crno-belih“. On je brojnim pojedinostima u svom radu dokazao da ima široke horizonte, da ume da stvori atmosferu strasti i odgovornosti pred svaku utakmicu; znao je da postane prisan sa igračima a da pri tome sačuva rastojanje i svoj autoritet.
Igra ekipe a ne zvezda
Sad kada bacimo pogled unazad, kada se prisetimo kako je bio mučan onaj trenutak kada je Vasović preuzimao dužnost a Partizan zauzimao petnaestu poziciju na tabeli, pa konstatujemo kako je velika zaliha bodova pred nama onda je jasno da je Vaske, već na startu, uspeo u svom nastojanju da od Partizana stvori tim značajne vrednosti.
„Moja orijentacija je bila jasna: želim tim u kome će igrati jedanaest igrača a ne ekipu čiji će rezultati zavisiti od raspoloženja dve zvezde“, objašnjava Vasović. „Nekad se verovalo da Partizan ne može bez Bore Đorđevića, Paunovića ili bilo kog drugog igrača na glasu. Međutim, to su zablude. Dokazali smo da se može bez svakog pojedinca ukoliko ceo tim dejstvuje kao kolektiv jake kohezione snage. Snaga današnjeg Partizana je upravo u njegovoj angažovanoj igri, u kolektivnom dejstvovanju, u tome što niko ne želi da istakne sebe, već hoće uspeh tima. Pa, ipak, i takva igra donosila je visoka priznanja pojedincima. Ćurković, Đorđić, Budišić, Radaković, Bjeković, Paunović i ostali imali su svoje zvezdane trenutke, velike igre i visoka priznanja. Eto, mogućno je i pri takvoj organizaciji igre da se svaki pojedinac iskaže kao vrednost.
„Dobro je, biće i bolje…“
Novi šef tehničkog štaba Partizana je jedan od onih ljudi koji u svom životu imaju poziv za uspehe. On od kada je kročio na fudbalsko tle zna samo za superlative. Eto, i u pozivu koji donosi hleb „sa hiljadu kora“ počeo je sa trijumfom.
Međutim, Vasović i kad je obasjan uspesima misli na mogućna pomračenja. I kao tvrd i junačan on se ne plaši ni toga.
„Moram da priznam da sam samo uoči dve prve utakmice ovog proleća imao besane noći“, poverava se Vaske. „Ali kada smo osvojili bodove u Banja Luci i Kragujevcu znao sam da će se sve dobro svršiti.“
„Moram da priznam da su me igrači prijatno iznenadili“, nastavlja Vasović. „Tu pre svega mislim na njihovu fudbalsku inteligenciju i taktičku zrelost. Prirodno, ja sam želeo da organizaciju igre Ajaksa prenesem na Partizan uz razumljiva prilagođavanja mogućnostima igrača. Međutim, bio sam iznenađen kako su me brzo shvatili i koliko su vešto uspevali da materijalizuju tu koncepciju na terenu. Razume se, to još nije ono što ja želim. Uostalom, ni Ajaks nije igrao onako kako smatram da je trebalo da igra. Ali, za početak to je dobro. Biće još bolje. Uveren sam u tom.“
U idućem prvenstvu Partizan će se boriti za dva pehara: fudbalskog saveza Jugoslavije i Maršala Tita. Jedan ćemo sigurno osvojiti. To su naše preokupacije i sve ćemo tome podrediti.
Tako je Vasović sumirao svojih prvih šest meseci rada i rezultata. Treba reći da je njegovo lice bilo vedro dok smo vodili ovaj razgovor. Uostalom, to je i razumljivo. To je bila njegova staza, put izbavljenja „crno-belih“, koji je na kraju doneo sjajne rezultate i mnogo vedrine među pristalicama ovog kluba.
Vasović najavljuje nove mogućnosti tima koji vodi. Čoveku koji u sebi ima i srca i pameti mora se verovati.