Navala odlična…
Počeo je novi šampionat a s njim i aspiracije brojnih navijača Partizana. Već dugo, suviše dugo (punih sedam godina!) „crno-beli“ nisu osvojili ni jedan trofej, koji bi radošću ispunio srca navijača. Da li je sad došao taj trenutak?
Velibor Vasović je pravi tip modernog menadžera. Visipren, dinamičan, hrabar, otvoren, iskren, samosvestan i vrlo radan. On sa svojim saradnicima čini sve što je u ljudskoj moći da ekipu Partizana digne do najvećih visina. Ali, da li je dovoljan s entuzijazam stručnog štaba, ljudi koji sad treba da isprave ovo što godinama nije dobro rađeno, vrlo je teško biti kategoričan.
„Crno-beli“ su učinili sve da u datim okolnostima što više ojačaju svoje redove. Dovedeni su golgeter Nenad Cvetković i daroviti Puljanin Kozić. Sa nekoliko igrača juniorskog tima sklopljen je ugovor. Zavedeni su profesionalni odnosi. Osnažen je i stručni štab angažovanjem Vladice Kovačevića, nekadašnjeg majstora fudbala, koji će moći da pouči mlade igrače. Materijalnih problema nema. Sve je u najboljem redu. Potrebni su još samo bodovi, pa da nam zaigraju srca.
Napadački red Partizana — Živaljević, Đorđević, Cvetković, Vukotić i Bjeković — je jedan od najboljih u zemlji, ako ne i najbolji. To je izuzetno kvalitetan kvintet. Sve su to mladići, vešti, dobri tehničari, brzi, sa naglašeno razvijenim smislom za igru i improvizaciju. To su i nadahnuti golgeteri, odlični šuteri i vrlo lukavi strelci u protivničkom šesnaestercu.
Međutim, oni još nisu uigrani. Živaljević je još uvek igrač koji ne uliva poverenje. Postoji veliki raskorak između njegovog potencijala i onog što on pruža. Umišljen je u meri koja koči njegov razvoj i često ga odvodi na klupu za rezervne igrače, pa čak i u gledalište. Takvo ponašanje je već postalo njegov manir, pa to zabrinjava. Šteta. Da je drugačije sigurno bi već bio i član „A“ reprezentacije Jugoslavije.
Đorđić je često u rasponu između velikog igrača i diletanta. Sa distefanovskih visina survava se u ponore malog provincijskog igrača i zbunjuje svoju okolinu. Izgleda da je on igrač raspoloženja. Jedna vrlo složena psihologija. Ako je pun finih emocija, onda je nezadrživ; desi li se da je slučajno ustao „na levu nogu“ tada je sigurno da će biti samo bleda sen onog — „pravog“ Svemira Đorđića. On je sve više slučaj za psihologa a manje za stručni štab.
Nenad Cvetković tek treba da „nađe sebe“ u novoj sredini. Međutim, on već sad pokazuje da je na najboljem putu da se ubrzo stopi sa novom sredinom i da nađe finu kopču sa ostalim igračima.
Momčilo Vukotić pripada onom uskom krugu najprefinjenijih igrača, koji u Partizanu ima dugu tradiciju od Bobeka i Miloša do Vladice Kovačevića, pa je opravdano što ga danas smatraju za najvećeg fudbalskog znalca u Partizanu.
Nenad Bjeković tek ove godine u pravom smislu reči opravdava naša velika očekivanja. Igra izvanredno. Njegovo je znanje mnogostruko i nepravda će biti ako ga Boškov bude mimoišao ove jeseni kada naš državni tim bude igrao kvalifikacije za svetsko prvenstvo.
Ceo taj kvintet još ne dejstvuje punim kapacitetom, ali i bez te potrebne kohezije oni su opasni, ulivaju respekt protivniku i bude nade svojim simpatizerima.
Međutim, ono što u ovom trenutku zabrinjava — to je pitanje odbrane, odnosno bezbednosti našeg gola.
…Odbrana zabrinjava
Odlazak Ivana Ćurkovića ostavio je veliku prazninu u odbrani Partizana. Darovitost Furtule i Arsića još ne može da se iskaže u meri koja je neophodno potrebna jednom timu sa takvim pretenzijama kao što ih ima Vasovićeva ekipa. Tim mladićima nedostaju utakmice, potrebno im je ligaško iskustvo, jer trening ne stvara golmane, već samo — utakmice.
Pitanje golmana je bolno „crno-belih“. Bez želje da obeshrabrimo te talentovane dečake moramo konstatovati da je potrebno vreme da bi se dosegao nivo golmana ekipe šampionskog potencijala.
Međutim, nije samo golman ono što mrači naša čela. Cela odbrana, sa reprezentativcem Paunovićem na čelu, ne deluje pouzdano. To je utisak iz Letnje lige šampiona. Nikola Budišić je dugo bio povređen, pa se to vidno osetilo. Mladi kandidati za mesta u odbrani Vulić, Golac i Todorović — ne mogu na prečac da se dokažu. Potreban je veći broj utakmica da bi se o njima i njihovoj moći doneo određeni sud.
Miša Radaković, po oceni stručnog štaba, još je uvek daleko od njegove pune forme. Paunović takođe, a od novajlije Refika Kozića ne mogu se preko noći očekivati čuda.
Ako je suditi po nekim pokazateljima mogućno je očekivati da će se Vasović bar za prve utakmice novog prvenstva odlučiti, za bekovski par Katić — Antić. Prvi je pravo otkrovenje na tom mestu i sigurno je da će to biti izuzetno pouzdana tačka u odbrani „crno-belih“, jer Ilija Katić ima sve što je potrebno jednom modernom beku. Antić bi takođe mogao na tom mestu da pruži mnogo, naročito kada je u pitanju igra beka u napadu, njegova priprema, pa i sam završetak akcije. Ukoliko bude shvatio i taktiku igre beka onda će sve biti u najboljem redu. Pejović je, po Vasovićevoj oceni najbolji igrač odbrane u ovom trenutku. Ostaje još nada da će Paunović, Budišić i Kozić igrati prema svojim mogućnostima i u sazvučju sa planom igre, pa da se između kvaliteta napadačkog reda i odbrane uspostavi onda neophodno potrebna ravnoteža mira.
Kada će se to ostvariti pokazaće nam već napredna kola prvenstvenih utakmica.