Nekadašnji „poslovođa“ o današnjem Partizanu, prvenstvu i jugoslovenskom fudbalu: Vladica Kovačević veruje da će novi prvak biti Partizan ili Crvena zvezda
Još kao nejaki dečkić omladinskog tima „crno-belih“ Vladica Kovačević je bio obasjan iznenadnom svetlošću svoga velikog talenta i laiku je bilo jasno da će to biti nova zvezda Partizana i jugoslovenskog fudbala. Vladica je bio igrač neverovatne oštroumnosti, instinkta, virtuozne tehnike i hladnih nerava. Umeo je sve da učini sa loptom, nalazio je najbolja rešenja i davao je golove i nogom i glavom.
Svoja loptačko majstorstvo Kovačević će prenositi na mlađe. Pošto je nekoliko godina proveo u Francuskoj hteli smo da čujemo mišljenje nekadašnjeg omiljenog „poslovođe“ šampionskog tima Partizana one srednje generacije o današnjoj ekipi „crno-belih“, svom nekadašnjem drugu a danas šefu — Vasoviću, izgledima „crno-belih u ovom prvenstvu i jugoslovenskom fudbalu uopšte.
P. VESNIK: Šta mislite o ovom timu Partizana?
KOVAČEVIĆ: To je vrlo mlad i perspektivan tim, koji radom može da dosegne nivo visokog društva evropskog fudbala. Razume se, sa malim korekturama.
— Mislim da je navalni red „crno-belih“ u ovoj formaciji na nivou jakih evropskih timova. Istina, još ne po igri, već po potencijalu.
— Odbrana ima u svojim redovima nekoliko kvalitetnih pojedinaca ali oni još nisu zaokruglili svoju fudbalsku ličnost. Međutim, ja se nadam da će u ovom šampionatu i oni doći na ono što treba da budu.
Atmosfera
P. VESNIK: Kakve ste promene zapazili u Partizanu ako merite onaj tim iz 1966. godine i ovaj današnji?
KOVAČEVIĆ: Morate imati u vidu da sam ja otišao iz Partizana kada je on bio na vrhuncu (briselsko finale Kupa šampiona Evrope) svojih moći, a vratio se kada nova generacija još nije „našla sebe“. Ali, moram da konstatujem da smo mi i u privatnom životu i na terenu bili neodgovorniji od ovih momaka. Istina, oni su istinski profesionalci a mi smo bili neamateri. Ovi su mladi ljudi daleko ozbiljniji u izvršavanju svojih obaveza i zato verujem da će oni uskoro vratiti Partizanu internacionalni renome.
— Moja generacija, razmažena internim uspesima, poslednje godine igrala je ozbiljno samo međunarodne utakmice. Uostalom, zato smo i bili jedanaesti na tabeli u trenutku kada smo se borili za pehar klupskog prvaka Evrope.
— Hteo bih da naglasim da je Vasović postavio prave profesionalne odnose, da je stvorio radnu atmosferu i disciplinu digao na najviši nivo. Red je besprekoran. To mnogo znači.
Novi kapo
P. VESNIK: Nekada ste Vasović i vi veslali na istoj galiji. Danas je on vaš šef. Kako ga doživljavate kao svog pretpostavljenog?
KOVAČEVIĆ: Meni je drago što je Vasović predvodnik današnjeg Partizana jer se znamo. On je još kao igrač nosio u sebi jednu snagu koja inače nije tako često svojstvena fudbalerima. On je i pameću i sposobnošću bio predodređen da uspe u životu. Sadašnji položaj je adekvatan njegovoj energiji i ambiciji.
— Partizanu je oduvek nedostajala na rukovodećem položaju jedna jaka ličnost. Vaske ima taj personalitet, pa je autoritet ne samo za igrače, već i za upravu, sudije, forume…
P. VESNIK: Šta vam se dopada u igri Partizana a šta ne?
KOVAČEVIĆ: Sviđa mi se veliko angažovanje tokom cele utakmice. Ozbiljnost i odgovornost svakog pojedinca i njihova ambicija da se protivnik savlada. Posebno imponuje to što se disciplinovano drže plana igre.
— Međutim, ne sviđa mi se što igraju sa malo mašte, gotovo bez duha i improvizacije. Na momente mi se čini (ne samo kod igrača Partizana!) kad da sam u pozorištu lutaka, koje se kreću onako kako diriguje onaj ko drži njihove konce u ruci. To nije dobro.
— Uostalom, to je slabost jugoslovenskog fudbala. Svi igraju šablonski defanzivno uzdajući se na kontranapad, u svakoj ekipi bi trebalo da postoje dva-tri velika igrača koja smeju sebi da dozvole improvizaciju, fudbalski vic, inventivna lična rešenja a ne da za njih misle Ribar, Miljanić ili Vasović.
P. VESNIK: Danas nema igrača kao što su Bobek ili Kovačević. Zašto?
KOVAČEVIĆ: Neće ih ni biti kad se još kao juniori pripremaju i obrađuju kao „timski igrači“, sputava im se slobodan razvoj, pa otud i nema razvoja fantazije. Mene je Matekalo puštao da slobodno igram, stvaram i mislim vlastitom glavom a nije zatvarao u šablon i igru bez igre kao što se to danas radi. I još nešto: danas se mnogo igra na snagu i suviše oštro. Svi hoće rezultate na silu, po potrebi i ambicijama a ne po vrednosti i igri.
P. VESNIK: Ko će biti novi prvak?
KOVAČEVIĆ: Mislim da će to rešiti između sebe Partizan i Zvezda. Razume se, voleo bih da mi to budemo. Da je ostao Ćurković, verujem da bi Partizan bio ubedljivo najbolji.