Zašto se nekim novinarima pri pomenu Vasovićevog imena sliva žuč u pero?
Poslednjih dana naša redakcija i fudbalski klub „Partizan“ dobili su veći broj pisama od svojih pristalica u kome se ovi interesuju zašto jugoslovenski list „Sport“ u svojoj fudbalskoj rubrici nema vesti o Partizanu. Mnogi su izrazili svoju spremnost da bojkotuju taj list ukoliko su „crno-beli“ namerno zapostavljeni.
Međutim, taj muk o Partizanu nije došao od redakcije uglednog beogradskog sportskog lista, već od našeg kluba. Nezadovoljan tretmanom i načinom na koji su pojedini reporteri ovog lista pisali o događajima, igračima, stručnjacima, pa i politici Partizana, upravni odbor kluba odlučio je da prekine svaku saradnju sa „Sportom“. Tako se dogodilo da ni jedna vest iz FK Partizan nije mogla, odnosno smela da se da novinarima ovog lista, pa su samo izveštaji sa utakmica bili ono što je moglo da zadovolji brojne pristalice našeg kluba.
Dakako, takvi odnosi koji su išli na štetu obe strane nisu mogli ići u nedogled. Usledio je sastanak između Ljubomira Lovrića, glavnog i odgovornog urednika „Sporta“ sa Bobom Mihailovićem, Veliborom Vasovićem i Mile Kosom.
To je bio razgovor u kome je svaka reč išla od srca — i srcu. Iskreno i otvoreno svaka strana je iznosila ono što misli, s čime je nezadovoljna, šta zamera… Smatramo da ne treba reći da se Lovrić osećao prijatno kao Robespijer među jakobincima.
Vasović je bio jasan: Partizan ne želi da na stranicama „Sporta“ bude tretiran kao obični statista, već da ima ravnopravan odnos sa Crvenom zvezdom. Uostalom, takav status „crno-beli“ imaju u celokupnoj jugoslovenskoj štampi samo ne u „Sportu“.
Jer: Partizan može u određenom intervalu da bude u pozadini vrha tabele ali nikada nema sporednu ulogu u prvenstvu. Njegov značaj u jugoslovenskom fudbalu je neprolazan!
Mi ne želimo da se pravi razlika između nas i našeg starog rivala. Čak i ako „Sport“ meri samo snagu koristi ne sme da prenebregne istinu da je broj pristalica „crno-belih“ gotovo jednak onom drugom za koji se uvek verovalo (ili bar tako lansiralo!) da je najbrojniji.
Partizan je naročito oštro reagovao na onu spektakl utakmicu Crvena zvezda — reprezentacija „Sporta“, koja je odigrana dva dana uoči odlučujuće utakmice za titulu prvaka (Partizan—Željezničar) i koja je „crno-belim“ smanjila inkaso za 20 miliona. Uostalom, opšte je uverenje da je tu utakmicu trebalo da igra reprezentacija Beograda, jer prestonički klub nije samo Zvezda već i Partizan i OFK Beograd. Osim, bez malicioznosti, ako pojedini novinari „Sporta“ ne smatraju Zvezdu „svojim“ klubom.
U tom višečasovnom razgovoru u kome se otvoreno gledalo u lice i govorilo ono što misli ipak je nađeno zajedničko rešenje. Bilo je kritičnih trenutaka ali je razum nadvladao trenutne emocije i sve kazuje da buduća saradnja Partizan — Sport biti za dobro obe strane, a najviše — razume se — u interesu čitalaca.
Ostaje nam da sačekamo materijalizaciju ovog dogovora na stranicama lista koji je toliko blizak ljubiteljima sporta. Sa više dobre volje nego žuči za Vasovića i njegov rad nego što je to bilo da sad.