Dve godine posle dolaska talentovanog Aleksandra Popovića bokserskom klubu „Partizan“ pristupio i njegov mlađi brat — Stevan, koji je već nagovestio da će poći šampionskim stazama
Posle dve pune godine braća iz čijih pesnica laserski zraci sevaju ponovo će se boriti za boje istoga kluba. Stevan Popović krenuo je stopama svog starijeg brata Aleksandra: napustio je Loznicu i pristupio našem klubu.
O Aleksandru je već gotovo sve poznato. Kada smo posle samo nekoliko meseci po njegovom dolasku u „crno-belu“ familiju na ovim istim stranicama pisali da je rođen naslednik Belića mnogi su ovu prognozu prihvatili sa smeškom.
Predviđanja su se, međutim, vrlo brzo ostvarila. Aleksandar Popović je izborio mesto u nacionalnom timu. I na prvenstvu Evrope za takmičare do 21. godine, minulog leta u Bukureštu, domogao se čak bronzane medalje. Sudijske nepravde onemogućile su ga da sezonu završi bez poraza na domaćem i međunarodnom ringu. Njegovi protivnici kažu da su mu pesnice toliko ubojite da ih nedeljama posle ogledanja sa Aleksandrom boli glava. A, stručnjaci tvrde da njegovo vreme tek dolazi, jer još nije napunio ni 20 godina. I očekuju da će se razviti u asa kakvog odavno nismo imali.
Stevan Popović takođe nije nepoznato ime našeg pesničenja. Ipak, nije uspeo da postigne koliko vredi što je i razumljivo kada se zna de nije imao nikakve uslove za razvoj. To u ostalom i nije zabrinjavajuće pošto ja nedavno napunio samo 18 godina. Krenuo je šampionskim putevima i ima dovoljno vremena na raspolaganju da stigne do samog cilja.
Prvi učitelj bio mu je bivši šampion i član našega kluba Ilija Lukić. Pomogao je darovitom dečaku da postane omladinski šampion Jugoslavije u muva kategoriji. Zbog slabih uslova za pripremanje oscilovao je u formi i rezultatima, da bi se 1970. godine izborio za omladinsku „zlatnu rukavicu“. Oko Stevana Popovića već tada su počeli da se otimaju mnogi klubovi. Ali, on je čvrsto rešio da kada za to dođe vreme pristupi samo Partizanu.
Zadivio je ponovo proletos na izbornoj reviji za ulazak u državni tim. Selektori su odlučili da se ovi okršaji održe u Aleksincu. I niko Stevanu nije davao ni „za dve pare nade“, jer mu je glavni konkurent bio ljubimac domaćih navijača, nokauter Stojmenov.
Pri izlasku na ring dočekan je zvižducima i ogromnim transparentom: Beži Pope u Loznicu, slomiće ti Canko vilicu!“ Drugome bi srce otišlo u pete, ali ne i ovom hrabrom momku. Neustrašivo je jurnuo na opakog protivnika. I gle čuda, podrška iz grla navijača prešla je na stranu navodnog autsajdera. Kako i ne bi kada je snažni Aleksinčanin više vremena proveo na podu nego u borbi sa izvrsnim Stevanom Popovićem.
Događalo se već da dvojica braće istovremeno brane boje jednog kluba, ali nikada još da u istom meču boksuju i za nacionalni tim. Prvi put su u tome uspeli Popovići, Aleksandar i Stevan, izvadivši „vizu“ za Bukurešt. Stevan, kao što je poznato, nije uspeo da se zakiti lovorikama kao njegov stariji brat, ali je ostavio tako dobar utisak da su selektori ubeđeni da nije daleko dan kada će postati standardni reprezentativac.
„Aleksandar ima ubitačan udarac, a Stevan je raznovrsniji i borbeniji“, kaže trener jugoslovenske bokserske reprezentacije Bruno Hrastinski. „Ubeđen sam da će postati dostojan naslednik Zvonka Vujina.“
Dva tića Popovića imaju ogromnu podršku svojih roditelja u nastojanjima da stignu do najviših visina. Ispočetka su im branili da se bave pesničenjem. Ali, čim su shvatili njihovu ogromnu ljubav prema bokserskim rukavicama, kao i da su njihovi sinovi prosto rođeni da budu velemajstori ringa, počeli su svim srcem da pomažu da istraju na teškom putu ka Olimpu. Otac Mika svake nedelje kada ima mečeva prevali po stotine kilometara da bi bodrio sina i ostale boksere Partizana. Majka Ljubinka još uvek se ne usuđuje da posmatra borbe svoje dece, ali se zato živo interesuje za rezultate Aleksandra, Stevana i njihovih klupskih drugova. I nikako ne može da se skrasi dok ne sazna da je sve u najboljem redu.
Još uvek je, na žalost, neizvesno da li će i Stevan u sledećem prvenstvu moći da brani boje našeg kluba u borbama za bodove. Uprkos tome što smo njegovom matičnom klubu FAK iz Loznice nudili ogromnu pomoć, ustupanje nekolicine naših perspektivnih takmičara i besplatno gostovanje, nismo naišli na razumevanje. Iako ne može da pruži Stevanu ni osnovne uslove za razvoj FAK ne želi da ga pusti u Partizan, koji će mu omogućiti da opravda izbor u uži krug kandidata na predstojeće prvenstvo Evrope.
„Čvrsto sam odlučio: ili ću boksovati za Partizan ili zauvek ostavljam boks“, rekao je Stevan Popović posle potpisivanja pristupnice za naš klub. „Ukoliko mi FAK ne izda ispisnicu posle dva meseca moći ću da branim boje „crno-belih“ na prijateljskim mečevima, a kroz dve godine i na prvenstvenim. Čekao bih i duže samo da dođem u tako slavan kolektiv kao što je Partizan, za koji navijam od malih nogu.“
Ni Upravi našeg kluba nije stalo da po svaku cenu Stevan odmah stekne pravo nastupanja i u prvenstvenim susretima. Najvažnije nam je da jednom izrazito darovitom momku omogućimo odgovarajuće uslove da ne napusti ring, kao što se to događalo mnogim ranijim talentima pre nego što postane veliki as.