Druže uredniče,
Kao pomažući član JSD „Partizan“ pišem Vam iz najjužnijeg kraja naše otadžbine.
Želim da sa nekoliko reči uveličam sjaj crno-bele boje i najomiljenijeg lista — „Partizanovog vesnika“ — kao i svako njemu naklonjeno srce,
Moje reči prihvatite realnije, jer se s njima slaže veliki broj navijača u ovom kraju. Mi ovde imamo jednu omiljenu parolu:
„Partizan“ je bio veliki i i — biće!
Nedavno je u moje ruke dospeo i poslednji broj „Partizanovog vesnika“, kao i svi ostali, sa izvesnim zakašnjenjem.
Proučivši ga doslovce, prikupio sam još argumenata za žustre rasprave s navijačima ostalih ekipa, posebno sa pristalicama Crvene zvezde.
Mnogo mi se dopadaju napisi Mileta Kosa, jer su duhoviti i nepristrasni i slažem se sa uporedbom Džajića i njegove „zasluge“ za igrača „svetske klase“ i Bjekovića koji zaslužuje dres sa državnim grbom. Ovo važi i za Mocu Vukotića, a Paun to zaslužuje i dobija.
Što Boškov izostavlja naše fudbalere prave vrednosti i popunjava reprezentaciju imenima slavnih ne mogu da razumem. I to je jedan od razloga što tako prolazimo na međunarodnoj fudbalskoj sceni.
Bićemo zadovoljni ako u narednom broju „Partizanovog vesnika“ upoznate javnost da i mi, ovde na jugu, živimo za „Partizan“ i želimo da postigne ono što već svi nosimo u srcu — titulu šampiona!
Verujem u Vasketa i igrače!
— Vasko Todorovski, „Zastava“ Ohrid