Velibor Vasović o prvoj godišnjici svog rada — Dva cilja: kvalitetan tim i visok plasman — prevelik zalogaj za 5 meseci. – Kako šanse pretvarati u golove? — Vasović: „Zvezde nećemo dovoditi sa strane — imamo ih dovoljno!…“ — Na proleće — svom snagom na prvo mesto
Kraj pozne jeseni se približava, pa i fudbal ubire svoje plodove, sabira učinak procenjuje svoje uspehe i neuspehe i pravi polugodišnji bilans. Još samo jedno kolo fudbalskih susreta, pa će i polusezona biti završena. Ko je i kakvu „zimnicu“ spremio, sa kakvom će osnovom na proleće krenuti u dalje borbe za fudbalsku slavu — već se uveliko zna, a kroz koji dan sve će biti definitivno.
Partizan, kao i druge ekipe, ovih dana pravi i analizira svoj bilans i pokušava da stvori što realniju viziju proleća.
Traganja za velikim timom
Traganja za Partizanom kao velikim timom (i to ne samo u granicama zemlje, nego i u evropskim razmerama), to je ideja koja je zaokupila Velibora Vasovića i sve njegove saradnike kao i upravu kluba. Ta ideja, i sve akcije koje su za nju vezane, toliko je značajna da sobom „rađa“ nove, komplikacije poslove i obaveze. Uporni i sistematski rad sa fudbalerima, napori da se stvore ili poboljšaju uslovi za jačanje tima, pa i eksperimenti katkad i „varnice“, neminovno moraju biti pratioci jednog takvog poduhvata. Jesenas je Partizan krenuo u novo prvenstvo s dva vrlo ambiciozna cilja: tokom godine stvoriti kvalitetan tim i boriti se za fudbalski trofej — za prvo mesto u šampionatu!
I pored punog poštovanja vrlo sadržajnog rada, planova i pretenzija, teško je verovati da se oba uspeha mogu ostvariti. To su, nema sumnje, krupni zalogaji. Vasović i saradnici, takođe su toga svesni. Međutim, u tome se, ipak, postiglo vrlo mnogo. Bilo je u tom radu priličio nevolja sa timom. Trebalo je biti smeo i đavolski uporan, kakav je Vasović, pa bez milosti stavljati na klupu svakog igrača koji ne daje dovoljan učinak, ne ispunjava obaveze ili nije u formi; ili premeštati pojedine igrače sa mesta na mesto — da bi se videlo šta im odista najviše odgovara i gde mogu biti najkorisniji. I najzagriženiji navijači, pa i stručnjaci, morali su se uveriti da je doslednost bila potpuna, jer izuzeci meću igračima nisu postojali. Izostavljeni su iz tima i Vuković, i Paunović i Živaljević. Svi su se mogli uveriti da je to traganje za „nalaženjem“ tima već dalo određene pozitivne rezultate. Sadašnji tim, koji nije izgubio nijedan susret od duela sa Zvezdom, igra sve dopadljivije, efikasnije i u svemu kvalitetnije.
U tom traganju za „pravom“ ekipom, koje nikako ne može biti kratkog daha i ne može se završiti za mesec-dva, Partizan je i u prinovama napravio — pun pogodak i to dovođenjem napadača Cvetkovića i halfa Kozića.
Kozić se, izgleda, nešto brže uklapao u Partizanovu igru nego Cvetković. Međutim, u navali se sigurno teže i sporija snalaze svi novi igrači, nego u odbrani. Takav je, uostalom, bio slučaj i sa drugim Partizanovim prinovama u prošlosti. Nisu ni oni odmah mogli da pokažu sve što znaju. Pa ipak, Cvetković je na poslednjim mečevima pokazao deo svojih mogućnosti. Pre svega, postao je ofanzivniji i efikasniji, dospeo je u dobru formu i postigao prilično golova. To je već zadovoljavajuće. Vasović je takvim Cvetkovićevim napredovanjem zadovoljan. Kozićev učinak takođe potvrđuje nade. Tako je Partizan uspeo da sa dve prinove pojača svoju igru.
Značajna promena
Partizan je tokom jeseni nastojao da upasuje najboljih jedanaest igrača, koji će duže i uspešnije igrati zajedno. Za svaki susret dotada Vasović i njegovi saradnici, uz učešće igrača, pravili su posebnu taktiku za sva lagode njegovoj igri. U tim prvim mečevima Partizan je nastojao da uklopi nove igrače, da isproba i svoje snage, da izmeri znanja i mogućnosti više pojedinaca. Ekipa, očevidno, nije još bila konsolidovana. A tu su bile i ambicije za visoki plasman. Međutim, kakao učinak nije bio adekvatan planovima, ambicijama i naporima, prema Vasovićevim zaključcima, Partizan se odlučio da menja osnovni prilaz prvenstvenim susretima.
Suština te promene je u ovome; igrati „svoju igru“, razvijati svoju taktiku, nametati svoj stil, a neka se protivnik ravna prema Partizanu. Otada se veća pažnja poklanja ofanzivnosti celog tima, ali istovremeno i konsolidaciji odbrane. U to vreme su uglavnom završene i rokade pojedinih igrača sa mesta na mesto. Dosad, nova orijentacija opravdava sebe: od meča sa Zvezdom Partizan nije izgubio nijednu utakmicu! I da nije bilo nesmotrenosti (susret sa Veležom) ili pehova (meč sa Borcem) „crno-beli“ bi imali još dva boda više.
Ekipa za „duge staze“
Kad je reč o uigravanju tima i izboru najbolje i najuspešnije jedanaestorice nije na odmet podsetiti da Partizan u sadašnjem sastavu igra tek tri meseca. To je malo, čak i vrlo malo da ekipa stekne samopouzdanje i da postigne potrebnu homogenost. Za uigravanje, za veće uspehe potrebno je duže vreme, više okršaja i još više različitih protivnika.
Međutim, Partizan je dosad postigao nešto drugo što je daleko značajnije za veće uspehe. Reč je o fondu igrača. Po Vasovićevom mišljenju, Partizan ima toliki fond igrača i takvog kvaliteta (računajući i na povratak Bore Đorđevića početkom iduće godine) da mu za narednih četiri do pet godina nisu potrebne nikakve prinove sa strane.
„Partizan je danas u takvoj situaciji da neće dovoditi talenta i zvezde iz drugih timova“, kaže Vasović. On ih sada ima dovoljno u svojim redovima. Pred nama je problem dugoročne selekcije…“
Vasovića, trenera i fudbalera Partizana u poslednje vreme „muči“ još jedan neobičan problem: kako sijaset šansi, idealnih, gotovo stopostotnih prilika pretvoriti u golove. Na poslednjim mečevima (sa Veležom, Željezničarem, Borcem, Spartakom, pa i Borom) napadači su katkad imali čitave pregršti pravih prilika za gol, a pogodaka nije bilo na pretek. Šanse za golove — to su veliki kvaliteti jedne ekipe stvaraju se. Ali, svakako, ti kvaliteti postaju još veći kad napadači umeju da ih realizuju. Partizanov „tehniko“ i treneri računaju s tom činjenicom i s pravom očekuju i veću efikasnost čim se ekipa bolje uigra. Rade sa igračima, uporno i strpljivo, da se poveća ubojitost napadača; utiču na njih da se bore do poslednjeg delića svojih moći za svaku loptu pred golom protivnika. I, razumljivo, računaju s činjenicom da se i efikasnost navale, kao jedan od najvrednijih fudbalskih kvaliteta, ne postiže prekonoć. To je kvalitet koji se stiče dugotrajnim, svakodnevnim radom i neprekidnim učenjem kako da se nadmudri i savlada protivnik.
Šta će se menjati u daljem radu?
U nastojanjima da Partizan korača brže ka osnovnoj zamisli: da opet postane veliki tim, Vasović podvlači da ne može biti poslova „kratkog daha“. Njegova poruka navijačima Partizana je jednostavna:
„Veliki tim nije dovoljno samo poželeti, zamisliti ga. Potreban je dugotrajan sistematski rad u kome čovek ne može sve i sa sigurnošću da unapred programira. Što to ne mogu da shvate neki navijači — to nije Partizanova greška. U svakom slučaju — i Partizan i navijači bore se za isti cilj. Bolje i stalnije razumevanje je nužno. Partizan od prijatelja i navijača očekuje još veću podršku i to u svim prilikama.“
Jedna od sledećih Partizanovih akcija to je unapređivanje rada Omladinske fudbalske škole. Njen rad i rezultati treba da osiguraju dalju selekciju igrača za prvu ekipu. Osnovni uslov za takav rad je znatno poboljšanje materijalnih uslova — pre svega obezbeđivanje dovoljno igrališta i sprava za sve selekcije. U poslednjih deset godina, kako navodi Vasović, Partizan ja na tom poslu najmanje učinio. Drugi beogradski ligaši, u to vreme, bili su iza Partizana po kompletnosti uslova za rad, treninge, školovanje. Međutim, oni su rešavali i rešili svoje probleme. Već odavno su nas pretekli. Partizan se već sedam godina sam finansira, a u delu javnosti, čak i u nekim sportskim forumima vlada [Neodstaje kraj rečenice]
„Zvezda i Beograd su imali u nedavnoj prošlosti problema te vrste“, navodi Vasović, „i rešili su ih. Nas to raduje, svakako. Sad smo mi u situaciji koja je slična njihovoj. Treba da se borimo za rešavanje problema boljih uslova za rad i očekujemo da će nas, makar moralno, u radu foruma podržavati i Zvezda i Beograd, kao što smo i mi njih u svoje vreme pomagali. Uspešno rešavanje problema poboljšavanja uslova našeg rada znatno bi nam pomoglo u ambicijama da stvorimo veliki tim…
Koliko je titula daleko?
Titula prvaka je ono najprivlačnije za sve ekipe koje za nju imaju šanse. Partizan se opredelio za stvaranje velikog tima i još u početku najavio borbu za prvo mesto. Kakvi su izgledi za tu titulu?
Zvezda i Velež su odskočili, Zvezda naročito. Treba napraviti podvig, pa ih dostići. Šanse nisu velike, ali postoje. Partizanova jesen razvedrila je — proleće! Partizan je „našao sebe“ formirao tim. Udarna snaga ekipe je porasla. Na proleće dolazi Bora Đorđević, igrač izvanrednih mogućnosti. I još nešto: Partizan — za razliku od Zvezde — u prvom delu prolećnog prvenstva ima odličan raspored i veći broj utakmica igra kod kuće. Celo proleće je pred nama. Borbe tek predstoje.
„Nadam se da ćemo u 10. kopu prolećnog dela prvenstva“, kaže Vasović, u derbiju sa Zvezdom na našem stadionu, odlučivati prvaka…“