KROZ NAŠU LUPU
Život je pun slučajnosti, nje nema samo u dobroj literaturi. Eto, ovih dana Fakultet za fizičku kulturu u Ljubljani, uz potrebnu proceduru, izabrao je Ranka Žeravicu za višeg savetnika na katedri za košarku.
Tako su nas Slovenci još jednom iznenadili znajući pre i veštije od svih drugih da cene rad i vrednost ljudi u našoj zemlji.
Ranka Žeravicu je dirnuo taj akt priznanja i pažnje i sa gordošću je primio tu počast, koja sobom nosi i određene obaveze.
Slučajnošću gotovo u isto vreme Sekretarijat Košarkaškog saveza Jugoslavije doneo je odluku da raspiše konkurs za saveznog trenera, jer usmeni (pismeni nije postojao, jer je za dr Rašu Šapera, predsednika KSJ i saveznog kapitena Žeravicu reč puna časti, pa nije bilo potrebno da se bilo šta stavlja na papir u vidu pismene obligacije!) dogovor između KSJ i Ranka Žeravice ističe 31. decembra ove godine.
Simptomatično je da niko od članova sekretarijata, pa na sam predsednik, nije prethodno razgovarao sa saveznim selektorom i predočio mu da će posle jedne decenije Žeravičinog rada u Košarkaškom savezu Jugoslavije biti raspisan konkurs za novog stručnjaka.
Doktor Raša Šaper smatra da savezni trener ne može istovremeno da bude i učitelj jednog prvoligaškog kluba (Partizana), jer je upućen da „najprisnije sarađuje sa trenerima ostalih klubova kao vrhovni šef, a ne kao rival“.
Bora Stanković, generalni sekretar KSJ smatra da je „Žeravica naš najbolji košarkaški stručnjak“ ali da je „neodrživo da bude trener Partizana i da vodi reprezentaciju“.
Možda se i možemo složiti sa mišljenjem dvojice prominentnih košarkaških stručnjaka, ali moramo osuditi način na koji se KSJ želi osloboditi Žeravice ili ga naterali da ostavi Partizan u momentu kada je vodeći tim savezne lige.
Ranko Žeravica je deo istorije jugoslovenske košarke i to onaj najlepši. S njim su postignuti najveći uspesi ovog sporta na svim revijama evropske i svetske košarke. To je čovek velikog međunarodnog ugleda, stručnjak kakvih je malo u svetu. Po svemu, on bi trebalo da bude naš ponos a nikako čovek iza čijih leđa treba da se izrežiraju i takve podlosti kao što je ova: da iz novina dozna da će „njegov“ Savez raspisati konkurs za „upražnjeno mesto“!
Žeravica može da ode iz KSJ ali jedno ne sme nikad da izgubi — veru u ljude s kojima je godinama sarađivao a koji, eto, imaju tu moć da mogu i da ga smene. Jer: istina je više nego moć — trajna je!
Na sreću prijatelja Partizana i nesreću neprijatelja Žeravica ostaje šef štaba „crno-belih“ i nastojaće da ostvari ono što još ni jednom treneru pre njega nije pošlo za rukom: da Partizan postane prvak države u košarci!
U ovom trenutku možda je najbitnije od svega način na koji će se Žeravica oprostiti od Saveza, reprezentacije i posla koji je čitavu deceniju tako uspešno radio. Više delikatnosti, poštovanja i ljubavi prema ljudima trebalo bi da imamo na svakom mestu.
Žeravicu sigurno boli to sve što se radi iza njega a o njemu. Ali, sigurni smo da on i po tom bolu oseća koliko snažno, koliko duboko živi sa svojim klubom i zbog toga sigurno nikad neće izgubiti veru u sebe.