ONI SU BRANILI DRŽAVNE BOJE
Dr Milan Muškatirović:
Rođen: 1934.
Disciplina: Vaterpolo
Igrao: do 1966. godine
U klubu: „Partizan“
Na mestu: vratara
Reprezentativac: 98
Zanimanje: docent Tehnološkog fakulteta.
Ono što u fudbalskom svetu predstavlja ime Stjepana Bobeka, u atletici Franje Mihalića ili u boksu Mate Parlova, to u jugoslovenskom vaterpolu znači ime Milana Muškatirovića, dugogodišnjeg golmana ekipe Partizana i nacionalnog tima i nesumnjivo najboljeg vaterpolo-golmana sveta u periodu između dve olimpijade — u Rimu (1960) i Tokiju (1964)!
Popularni „Gale“, kako su Muškatirovića zvali savremenici, ostao je večna legenda na svim plivalištima i bazenima u kojima je nastupao. Zajedno sa Zoranom Jankovićem i Mirkom Sandićem ulazi u red tri najistaknutija predstavnika koje je PK „Partizan“ podario jugoslovenskom i svetskom vaterpolu!
U onim pionirskim godinama kada je vaterpolo-ekipa našeg „crno-belog“ kluba krčila staze ka prvom šampionskom tronu, „Gale“ je bio jedan od njenih stubova-nosača: nesavladiv golman, dirigent igre odbrane i čitavog tima. Bio je i jedan od najzapaženijih u prvom Kupu evropskih šampiona, u kome je Partizan doneo našoj zemlji prvi trofej najbolje evropske ekipe!
I na olimpijskim igrama u Rimu (1960) zapažen je od stručnjaka kao vrstan vratar, a i na svim docnijim velikim takmičenjima — na trofejima Jadrana, Tašmajdana i Italije — ocenjivan je redovno kao najbolji golman turnira. Muškatiroviću pripadaju najveće zasluge i za osvajanje srebrne medalje na olimpijskim igrama u Tokiju (1964) kao i za dvostruki trijumf naših studenata na Univerzijadama.
„Galetovi“ osnovni kvaliteti, kojima se nije mogao pohvaliti nijedan vratar u našem vaterpolu, bili su: izvanredna fizička konstitucija i kondicija, orijaški rast, velika snaga tela, duha i volje i neverovatno istančan refleks. Zahvaljujući tome na golu je delovao kao masovni breg, iza čijih leđa nije ostajao „dihtung“. Zar je onda čudno što mu je bilo teško dati gol čak i sa najmanje distance i što su od njega zazirali najbolji svetski strelci toga vremena: sovjetski asovi Mšvemiradze i Čikvanaja, odnosno Mađari Demeter i Đarmati. Naročito je bio čuven po svom visokom odrazu, kojim je uspevao da se vine skoro do kolena iznad razine vode (!), ostavljajući u nedoumici protivnika i publiku kojima se činilo kao da u magnovenju lebdi u vazduhu!
Naviknut na rad i uspeh i u privatnom životu, „Gale“ je dočekao završetak svoje blistave sportske karijere kao gotov čovek: marta 1965. doktorirao je na Tehnološkom fakultetu Beogradu, odbranivši veoma zapaženu disertaciju iz oblasti piridinkarbonskih kiselina. Danas je na istom fakultetu docent, ali mu to ne smeta da veliki deo vremena posvećuje i dalje sportu: predsednik je Vaterpolo saveza Jugoslavije, član Olimpijskog komiteta, predsednik Udruženja olimpijaca i reprezentativaca Jugoslavije i još uvek aktivan u našem vaterpolo klubu u kome je svojevremeno stekao svetsku slavu!