Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Kuda ide jugoslovenski boks?

od

u

Izvršni odbor Bokserskog saveza Jugoslavije administrativnim putem stvorio najveću ligu

Sastanci Izvršnog odbora Bokserskog saveza Jugoslavije održani u Titogradu i Zrenjaninu verovatno će ostati zabeleženi kao Vaterlo jugoslovenskog pesničenja. Jer, najodgovorniji bokserski forum odlučio je da oformi najveću boksersku ligu u svetu od ništa manje nego 20 članova, podeljenih u dve grupe po 10. Maltene, svi postojeći bokserski kolektivi u nas obreli su se u Prvoj ligi.

„Razočaran sam pristrasnošću ljudi koji trenutno rukovode ovim sportom“, kaže predsednik bokserskog kluba Partizan Milorad Milošević. „Svima je poznato koliko je naš klub zadužio jugoslovenski boks. Bili smo sedam puta ekipni šampioni države, pronosili slavu našeg ringa širom sveta. Ipak, kada smo 1968. godine ispali iz Prve lige niko nije ni prstom mrdnuo da nas spase.“

„Naš klub nije naučio na jadikovke“, nastavlja Milošević. „Poštenom sportskom borbom ponovo smo se vratili među najbolje. I već te 1971. godine Upravni odbor BSJ poklonio je prvoligaški status klubovima koje smo mi eliminisali u borbama za ulazak u Prvu ligu. Tek na intervenciju Sportskog društva prihvatili smo da se takmičimo u tom megalomanskom takmičenju. Mnogi su nas zadirkivali da želimo unapred da odustanemo zbog straha od ispadanja. Plasmanom na šesto mesto među 14 učesnika dokazali smo da nisu u pravu.“

„Naši takmičari žestoko su se borili za svaki bod. Ispada da su obmanuti. Mogli smo da ostanemo u Prvoj ligi i sa mnogo manje truda, sa našom drugom ekipom. Bar bismo uštedeli nešto sredstava“, veli dalje Milošević.

„Ovakva Prva liga izgubila je svaku draž. Jedno je sigurno: takmičićemo se u njoj samo ako naši takmičari i Sportsko društvo ponovo izričito budu zahtevali od nas da nastupimo. Inače, toliko sam razočaran da pomišljam i da dignem ruke od boksa“, kaže Milošević.

Za Partizan bi bila neprocenjiva šteta da nekadašnji šampion i sadašnji predsednik ode. Pogotovu u ovom trenutku. Verujemo da će ipak prevagnuti njegova zaljubljenost u crno-belu boju, da ćemo ga ubediti da moramo ostati svi na okupu dok ne okončamo posao koji smo pre četiri godine sa toliko puno entuzijazma počeli. Tek kada naši takmičari na borilištu povrate titulu nacionalnog šampiona imaćemo pravo da zatražimo zaslužen odmor od lakrdija i zavrzlama u jugoslovenskom boksu.

Nije, međutim, ni malo čudno što je glavni kormilar, koji boksersku „crno-belu“ galiju godinama već uspešno vodi, duboko ojađen. Jer, protiv odluke Izvršnog odbora BSJ o povećanju Prve lige postoji niz argumenata:

  • Završnica prošlog šampionata obilovala je u najmanju ruku sumnjivim rezultatima. Sada kad treba da ispadnu po tri ekipe iz svake grupe verovatno će biti još više gužve oko kupoprodaje bodova, jer pokazalo se da su disciplinski organi nemoćni.
  • Zbog uvođenja sve slabijih klubova u Prvu ligu i boks je sve slabiji. Vrlo česte su predaje borbi još pre izlaska na ring. Mnogi mečevi se završavaju nokautima, diskvalifikacijama, povredama. To je direktan povod i za drastično smanjenje posete.
  • Od takmičara se zahteva da se bave boksom kao amateri, a nameću im se čisto profesionalne obaveze. Priprema se propis po kome će boksom moći da se bave samo oni koji uče ili rade. Međutim, to će biti nemoguće u ovakvom sistemu takmičenja, pošto su takmičari prinuđeni na mnogo češće izostanka nego što je opravdano.

„Sve ide preko naših leđa, a mi se uopšte ne pitamo“, kaže kapiten Partizana Belić. „Mene je, recimo, klub upisivao u nekoliko škola. Sve sam morao da napustim, jer godišnje provodim na pripremama i takmičenjima pet meseci. Sreća je što sam dok su mi obaveze bile daleko manje stekao diplomu profesionalnog vozača. Ali, šta će 6iti sa onima koji nemaju obezbeđeno parče hleba?“

Nije ni čudno što Izvršni odbor BSJ donosi nakaradne odluke, koje najmanje pogoduju najzainteresovanijima — samim bokserima. U ovaj forum nije izabran nijedan bivši ili sadašnji bokser, pa čak ni trener. Kako onda mogu da znaju ljudi koji rukovode jugoslovenskim boksom kakve su stvarne potrebe ovog napornog sporta, kada bi većini bilo neopisivo teško da zauzmu i najobičniji gard…

Postoji, ipak, zračak nade da Prva liga u dve grupa sa po 10 članova, čiji je početak zakazan tek za 17. jun, prestane da postoji pre nego što je prvi gong ozvaniči. Reklo bi se da jedino intervencija Saveza organizacija za fizičku kulturu Jugoslavije može da spase šta se još spasti može. Ovaj forum trebao bi što pre da stupi na scenu, jer je Izvršni odbor BSJ, izmeću ostalog, i grubo prekršio propise.

„Izmene jedinstvenog sistema stalnog Takmičenja mogu se vršiti najmanje na godinu dana pre započetog takmičenja“, kaže se u članu 5 Pravilnika o bokserskim takmičenjima. A, taj paragraf je jednostavno zanemaren kao da i ne postoji.

Da bi se slične malverzacije izbegle makar u budućnosti jedini spas je izmena Statuta BSJ. Sigurni smo da bi bilo daleko manje problema kada bi klubovi samim odlučivali o svojim najvažnijim brigama — sistemu i kalendaru takmičenja, A, momentalno u našem bokserskom sportu njih niko i ne pokušava da pita šta o svemu tome misle.