Budišić, Pejović, Živaljević i ostali čekaju svoju šansu
Osnovna Partizanova preokupacija da stvori tim evropskog formata neminovno mu nameće obavezu da svakog časa ima na raspolaganju 15 do 16 visokokvalitetnih fudbalera. Toliki broj igrača treba između sebe da nametne igračku konkurenciju, da redovno postoji doza neizvesnosti — ko će igrati, a ko biti rezerva. Boreći se dosledno da te obaveze i praktično realizuje Partizan pruža šanse i svojim mlađim prvotimcima, rezervama, ubacujući ih na neke prvenstvene mečeve, ili prijateljske susrete. Ispravno je nastojanje da se ti mladići što više ubacuju „u vatru“, jer međusobna prava konkurencija može doći do izražaja, i postići svoj pravi cilj, samo ako fudbaleri nastupaju u zvaničnim mečevima, a ne samo ako treniraju.
Vasović i Kovačević u svojoj viziji Partizana dosledno, uz punu podršku uprave i igrača, nastoje da pokažu i dokažu da razvojna karijera fudbalera može veoma uspešno da traje do perioda od oko 34 godine starosti. Fudbaler, talentovan i uz to marljiv nikako ne može biti i nije star u 29 ili 30 godini. Njegov zenit nastaje tek posle 25 godine. Od ovoga može biti samo izuzetaka (a oni, opet, potvrđuju pravilo). Zato su Vasović i Kovačević optimisti — na dužu stazu. Njihova ocena sadašnje ekipe, i u pogledu kvaliteta igrača i njihove mladosti, veoma je povoljna. Ta činjenica uslovljava da oni mogu s pravom da tvrde i da se bore da to dokažu da sadašnja ekipa, uz najviše 3 do 4 dopune, može da igra zajedno 10 godina! A to praktično znači, opet po Vasovićevoj i Kovačevićevoj zamisli, ako jedne godine postigne vrhunske uspehe da ima sve šanse da ih obogaćuje i prevazilazi. U takvoj situaciji ne bi bilo problema da se odmah, bez teškoća, nađu zamene, na primer, za igrače koji odlaze u Armiju. To bi bila druga strana, isto toliko važna, osnovne zamisli o stvaranju velikog tima — upravo, kad se tim formira i postigne određene uspehe, da se onda i očuva, da se ni u kom slučaju ne dozvoli njegovo osipanje.
U tom sklopu se planira i sprovodi rad i sa rezervnim igračima, sa onima koji čekaju svoje šanse — pa da u pogodnom trenutku „uskoče“ u prvu ekipu ili bar konkurišu za novo mesto u ekipi.
Antić — ofanzivni bek
Antić je više puta igrao u srednjem redu i to vrlo uspešno. Po sadašnjim procenama taj mladi i talentovani fudbaler ubuduće treba da igra beka. Upravo, Vasović i drugovi žele da imaju ekipu sa dva ofanzivna beka. Po njima to treba da budu bekovi Jusufijevog tipa sa još jednom osobinom — da budu nešto robusniji od njega. Ali, u svakom slučaju, pored čuvanja i onemogućavanja protivnika da obojica budu ofanzivni i da svojom igrom „hrane“ navalu. Igra bekova je delikatnija od bilo kojih drugih igrača. Zato u prvom redu oni moraju biti kvalitetni i višestruko sposobni u svakom pogledu. Za Antića se čvrsto veruje, a i sa njim je postignut takav dogovor, da će igrati beka s posebnim zalaganjem. To je sposoban igrač izgrađen sportista, fizički jak, fini tehničar, brz i dobar šuter.
Pejović — najdisciplinovaniji fudbaler
Vlada Pejović takođe spada u red talentovanih i marljivih fudbalera. Po opštoj oceni, i Vasovićevom posebnom naglasku, on je bez konkurencije najdisciplinovaniji igrač partizana. Prošle godine, više silom okolnosti i zbog posebne taktike, igrao je „čistača“. To je učinilo da se u stručnom radu oko formiranja ekipe stagniralo, pa i gubilo. Jedno vreme je igrao i levog beka. Kao igrač postao je siguran, pouzdan u svim situacijama. Međutim, stručno rukovodstvo, a i sam Pejović, došli su do uverenja da mu više odgovara igra na mestu desnog nego levog beka. Desna noga mu je ipak „pouzdanija“. Zato je njegovo buduće mesto u timu — desni bek. Uverenje o njemu i njegovim mogućnostima je tim pouzdanije što je dokazao da, u određenim prilikama, i kad potreba ili taktika igre budu uslovili, uspešno može obaviti i ulogu centarhalfa.
Budišić — će sigurno izboriti mesto u timu
Ovog mladog i marljivog fudbalera već dugo nismo videli na borilištima. Bolest je učinila da je blizu godinu dana bio „odsutan“ sa zelenog polja. Njegova vrednoća, marljivost i talenat, a posebno i ono što je već ranije pokazao, uverljivo kazuju da su vrlo realna očekivanja da se sa uspehom vrati u tim. Nedavno smo ga gledali u prijateljskom susretu između Partizana i Čukaričkog na Banovom brdu. Igrao je centarhalfa uspešno i to tokom celog meča. Vasović je optimist kad o njemu govori:
„Sigurno će Budišić brzo izboriti mesto u timu isto onako uporno i istrajno kako je pobedio tegobe bolesti“.
Drugim rečima: ako Paunović najesen ode u Armiju — najverovatniji njegov naslednik biće — Nikola Budišić.
Živaljević: talenat i ambicije
Miodrag Živaljević je po mnogim ocenama stručnjaka sigurno jedan od vrlo perspektivnih fudbalskih talenata u nas: Simpatizeri su ga zavoleli pre svega zbog njegovih šuterskih kvaliteta, topovskih udaraca iz daljine, zbog nekoliko golova koje su sevali poput raketa. Stručno rukovodstvo Partizana veoma ceni sve njegove kvalitete, ali je već nekoliko puta — i ranije i nedavno — imalo s njim teškoća. Pre dve nedelje proveo je deset dana u drugoj ekipi. To je bila mera koja se primenjuje ili će se primenjivati i prema drugim igračima. Po stručnim ocenama njemu nedostaje koncentracija u igri i energičnost u završnici. Nema sumnje, njegova budućnost može biti blistava. Ali, samo pod uslovom da više, trajnije i marljivije radi. Da sam pomaže sebi i da sa više uvažavanja prima savete stručnjaka i drugova. Rad, uporan i disciplinovan u igri, ali i u privatnom životu, mogu ga podići visoko. Ovako…