Razgovor sa trenerom podmlatka, Mirkom Damjanovićem, na temu: Omladinci juče, danas, sutra
Omladinski fudbalski sport već godinama je krizi, čije smo refleksije bolno osetili tek u za nas minulim nadmetanjem sa selekcijama Grčke i Rumunije. Obeshrabrujući rezultati sa susedima, čine, pre četiri dana u Vršcu, kada su momci u plavim dresovima — ko zna da li i njihovi selektori — pognutih glava napustili borilište deklasirani od rumunskog podmlatka. Da li je profesionalizacija klubova sunovratila jednu nekad divnu igru sedamnaestogodišnjih talenata, jesmo li žurno, tražeći progres „gotovim zvezdama“, zapostavili bazični arsenal zemlje, koja, ako se dosad nije ovenčala titulama u fudbala na evropskoj i svetskoj sceni, bar iskrom nekakvog imaginarnog postulata šepurila se kao „riznica talenata“?
A talenata je bilo, generacijski rađanih tako da ni na terenima daleko većih fudbalskih sila od Grčke i Rumunije nismo crvenili. Danas to moramo da činimo ma koliko lideri omladinskog fudbala bili imuni na upitnike. Zar dobronamernik iz gledališta, ne sme da pita: ko i kako selektira dečake za nacionalni dres, nije li taj reprezentativni tim skoro u službi nekoliko klubova, je li to ekipa koja je rezultatski prestiž nacionalnog sporta podredila, nažalost, dopuštenoj paroli vođa omladinskog fudbala „da je prevashodni cilj omladinske reprezentacije — svake njene generacije — da najjačoj selekciji isfabrikuje bar po jednog fudbalera“! Apsurd te vrste, dakle, ne novog datuma, prisutan je i opravdano izaziva ogorčenje zbog rezultata „plavih“ momaka na kvalifikacionoj sceni Kupa UEFA, zbog učinka za stid.
Iz Partizanovog tabora, poslednjih godina na prste se mogu navesti imena fudbalera kojima je selektor Mladinić poklonio poverenje. Razgovarali smo o radu i snazi omladinskog pogona „crno-belih“ sa trenerom ove kategorije fudbalera. Mirkom Damjanovićem, koji će iduće godine proslaviti deceniju rada u Humskoj 1.
Stagnacija
Gde je Partizan stao u razvoju omladinskog fudbala? — bilo je naše prvo pitanje.
DAMJANOVIĆ: Beogradski omladinski fudbal, uokviren isključivo u domene glavnog grada, morao je da dođe u fazu zabrinjavajuće stagnacije. BFS se drži ustaljene prakse: beogradski klubovi, od nižerazrednih do prvoligaških, prepušteni su isključivo lokalnom rivalstvu. Naravno, ono je neophodno, ali tu mogućnosti Partizana, OFK Beograda i Crvene zvezde ne mogu da dođu do punog izražaja. Ne mogu ovi klubovi čudotvornom moći da stvaraju talente, ali mogućnosti za rad u njima su znatno veće od uslova koje imaju mali klubovi. Veliki klub može da drži veći broj fudbalera, sam fenomen Crvena zvezda ili Partizan, svakodnevno dovodi dečake na stadione, mogućnosti za selekciju su velike. Nan podmladak, na primer, koji se stvara dve ili tri godine, kad stasa za takmičenje brzo se zaštiti lokalnom konkurencijom, pa već u tim godinama motivisan je samo kad igra protiv Zvezde ili OFK Beograda. Ostali mečevi nisu prava prilika trenerima da prate uspon svojih momaka.
P. VESNIK: Znači?
DAMJANOVIĆ: Nije daleko vreme kada su klubovi sa širokog područja bili podeljeni u dve grupe, južna i severnu. Partizan je permanentno, i u oštroj konkurenciji, odmeravao snage sa klubovima iz Niša, Kraljeva, Bora, Užica, Kruševca… Momčilu Vukotiću i Pejoviću prepreke nisu bile lake, ali su se kalili u obavezama, u jačoj konkurenciji, nama je bilo mnogo lakše da kontrolišemo njihove mogućnosti. Današnji Zvezdini prvotimci, golman Petrović, Bogićević, Nikolić i ostali igrali su na terenima Novog Sada, Subotice, Zrenjanina… Serija igara sa ravnopravnima, zahteva permanentnu mobilnost.
P. VESNIK: Da li bi se ti okviri odnosili i na pionire?
DAMJANOVIĆ: Ne. Za najmlađi uzrast lokalna konkurencija je dovoljna, ali juniore moramo objediniti u jednu zvaničnu ligu.
Sredstva
P. VESNIK: Koliko u jednom velikom klubu, Partizanu, košta takmičarska godina omladinaca?
DAMJANOVIĆ: Globalno, između pet i sedam miliona.
P. VESNIK: Kako Partizanov podmladak izgleda na međunarodnoj sceni?
DAMJANOVIĆ: Igrali smo protiv gotovo svih poznatih evropskih klubova i to sa velikim uspehom. U Ludvigshafenu smo dve godine učestvovali na tradicionalnom turniru i oba puta bili pobednici, u Padovi smo za isti vremenski period ponovili uspeh. Na turniru u Vijaređu zaista smo rado viđen gost. Pre dve godine osvojili smo treće mesto, nažalost, poslednja dva gostovanja nisu se slavno završila, ispali smo pre finalnog dela. Na turniru „Kvarnerska rivijera“, pre dve godine, bili smo vice šampioni, prošle godine smo poraženi u polufinalu.
P. VESNIK: Da li se i kroz podmladak oseća superiornost — Ajaksa, Bajerna, Intera?
DAMJANOVIĆ: Bez obzira što možemo ravnopravno da se nosimo sa njihovim omladinskim timovima, razlika u pristupu igri, odnosima, shvatanjima — postoji. Njihovi fudbaleri ponašaju se kao pravi mali profesionalci. Očevidno je da su u fizičkom pogledu znatno spremniji. Međutim, u njihovim zemljama omladinski turniri održavaju se lančano, mladići igraju veliki broj mečeva u zvaničnoj konkurenciji i kad izvedu momke na međunarodnu scenu, treneri nemaju razloga da improvizuju. Na jedan takav turnir, Bajern na primer može da dovede i nekoliko fudbalera iz drugih klubova. Čak se svi bore da ga pojačaju! Mi, eto, imamo samo „Kvarnersku rivijeru“ — to je malo.
P. VESNIK: Da li deca i danas, kao nekad, vole fudbal?
DAMJANOVIĆ: Mislim da izuzetnih talenata nema u broju u kojem ih je nekad bilo. Zatim, akcenat u malim klubovima baca se na takmičenje, nema sistematskog rada sa omladincima, jer njihov vek traje dve-tri godine, i ako se tad rad pretpostavi takmičenju i traženju rezultata, napredovanje je sputano.
Tereni
P. VESNIK: Ipak, nisu svi asovi prošli kroz omladinske škole?
DAMJANOVIĆ: Jasno, Antić, Bjeković, Pavlović, Krivokuća, sad Kozić, nisu imali „knjiški“ razvoj, pa su došli do vrhunskog domena. Svakako sinhronizovani u svojim timovima sa plejadom talenata koje su su iškolovali Crvena zvezda i Partizan, došli su do punog izražaja.
P. VESNIK: Hoće li se „roditi“ još jedna generacija ravna zlatu, tim Šoškića, Vasovića, Jusufija, braće Čebinac, Kovačevića, Miladinovića…?
DAMJANOVIĆ: Tu generaciju praktično je stvorio Partizan, ali i asovi takvog kalibra nisu baš „rođeni“ u Partizanu. Kao pioniri, mnogi od njih ponikli su u nižerazrednim beogradskim klubovima. Računam da ćemo kroz dve godine imati jak podmladak, ekipu iz koje će se regrutovati prvotimci. Imena ovih mladića još nisu za pamćenje, ali da ih spomenem: Todorović, Nikolić, Marković, Bukarica, Perović, Vučinić, Radović i Vranješ mnogo obećavaju.
P. VESNIK: Tereni?
DAMJANOVIĆ: Po biti sam optimist kada je fudbal u pitanju, ali jedna konstatacija će možda, koliko sutra, nekog zabrinuti: Partizan ima slabije uslove za rad mlađih kategorija fudbalera, nego što ih je imao pre deset-petnaest godina!