Komentar utakmice Radnički — Partizan (1:1): Da je bilo više muškosti Beograđani bi doneli iz Niša oba boda. — Vasović bez pardona za kukavice
Visoka popularnost Partizana na nedavnom gostovanju u Skoplju (oboren rekord) potvrđena je prilikom gostovanja Vasovićevog tima u Nišu. Bio je to fudbalski praznik za taj grad i širu okolinu.
Gledaoci su došli da vide novo izdanje „crno-belih“ i da pozdrave dva slavna asa iz najlepših Partizanovih dana — Vasovića i Vladicu Kovačevića. Na žalost, „crno-beli“ nisu dali punu meru svojih mogućnosti. Bezobzirna oštrina domaćih igrača srozala je nivo utakmice i zato je bilo manje fudbala a više prekida, duela i grubosti. I sve dok naše sudije budu dozvoljavali takvu brutalnost gledaoci će sve manje poželeti da odlaze na stadione, jer njih prevashodno privlači igra, nadmetanje u veštini i znanju a ne gladijatorske demonstracije Dimoskog i njemu sličnih igrača.
Partizan nije došao u Niš sa željom da igra, nadigra i, ako može, pobedi. Međutim, za to nisu postojali uslovi. Pre svega duvao je jak vetar i onemogućio je normalnu igru, a uz to je Radnički nastojao da surovošću uspostavi ravnotežu sa boljim protivnikom.
I pored toga što nisu osvojena oba boda Vasović i Kovačević nisu razočarani. Njih je posebno obodrila dobra igra golmana Milića (koji se izvanredno razvija), vrlo uspešni povratak Nikole Budišića i sjajna igra reprezentativaca Bore Đorđevića i Nenada Bjekovića.
Ali, oni imaju i određene zamerke za odnos nekih igrača prema uslovima igre. Tačno je da je protivnik igrao grubo ali to ne znači da Katić, Vukotić i još neki pojedinci smeju da se ponašaju tako kukavički. Vasović još kao igrač nije poznavao strah od protivnika i danas ima averziju prema svim onim fudbalerima koji su bez muškosti na terenu. Takvo ponašanje neće proći bez posledica za te i takve „primadonice“.
Prijatno je konstatovati da Partizan ovog proleća igra znatno bolje i sigurnije u gostima nego što je to bilo jesenas. To je nov kvalitet u igri današnjih predstavnika „crno-belih“.
Partizan i pored remija sa samopouzdanjem iščekuje susret sa Vojvodinom, jer su neki elementi igre — i pored svih slabosti — upravo ono što obećava još veći uspon ove generacije.
I pored toga što već nastaje blago pomirenje sa činjenicom da je prvo mesto izgubljeno, mobilnost je puna i ni u jednom elementu se ne odustaje od rada, ambicija, discipline i onog uvek prisutnog: da se igra unapredi.