Naši juniori na pojedinačnom prvenstvu Beograda u boksu bili su daleko uspešniji od seniora
Na pojedinačnom prvenstvu Beograda u boksu naši juniori bili su daleko uspešniji od seniora! Konkurencija je bila veoma žestoka, pa ipak se Dragan Ilić domogao titule prvaka glavnog grada, dok su Nikolić, Simić i Stojanović postali vice-šampioni.
Tići Dragana Jelesića — „Buce“ ne zaslužuju hvale samo zbog rezultatski vrlo uspešnog bilansa, koji je mogao da bude i daleko impresivniji da nas nisu pratili maleri i sudijske greške, nego i po svim ostalim osobinama koje nagoveštavaju da je reč o generaciji koja će u budućnosti imati mnogo što šta da kaže na našim ringovima. Bilo je milina posmatrati poletarce kako disciplinovano ispunjavaju sve zadatke, kako se srčano bore, kako mnogi od njih deluju kao da iza sebe nemaju samo jedan ili dva meča…
Iskustvo
Posle jednogodišnjeg prilično slabog rada omladinske škole za katedrom se našao nekadašnji šampion Dragan Jelesić. Od nedavno u radu mu pomaže i trener prve ekipe Partizana Stevan Paljić. Za samo šest meseci postigli su čak više nego što su i najveći optimisti u klubu očekivali.
Iskustvo u svakom poslu puno znači. Pogotovu u bokserskom ogledanju juniora. Naši dečaci nisu ga imali. Posle samo dve probe u prijateljskim susretima sa Novim Beogradom (11:11) i Sinđelićem (12:2) morali su da pokažu svoje momentalno znanje i u zvaničnom meču. Najviše nas je oduševilo baš to što su se stoički suprotstavili i protivnicima koji su u takmičarskim knjižicama imali upisanih i preko 60 mečeva. A, učesnici iz drugih klubova imali su prednost i u godinama starosti.
Koliko bokserski staž puno znači najbolje dokazuje primer našeg juniorskog prvaka Beograda Ilića. Nema ni on puno mečeva, nastupao je do sada samo pet puta, ali veštinu baratanja pesnicama uči nešto više od godinu dana. Već vežba sa prvom ekipom i uspešno se nosi i sa nekim prvotimcima. Ono što je naučio na treninzima u mnogome mu je pomoglo da superiorno osvoji titulu u bantam kategoriji. (Novi Beograd) i Nikolić (FAK) jedva su uspeli da izdrže na nogama četiri runde ukupno. Žiri je proglasio Ilića i najboljim tehničarem priredbe. Ukoliko nastavi s ozbiljnim radom već u toku ove godine može se nadati da će izboriti mesto u najjačoj postavi Partizana.
Nepravda
Kod većine bokserskih velesila pravilo je da mečeve najmlađih vode najbolje sudije. Jer, arbitar u ringu može savetima puno da pomogne da se junior od prvih koraka na ringu uči pravilnom boksovanju. U nas je, nažalost, obrnuto. Pojedinačno prvenstvo Beograda vodili su arbitri za koje ni najverniji pratioci zbivanja na ringu nikada još nisu čuli. I bilo bi najbolje da ih više nikada i ne vidimo kako umesto pravde dele nepravdu i ističu se — ne znanjem!
Najdrastičnije od naših učesnika oštećen je talentovani Šoškić. U četvrtfinalu strahovitim krošeom nokautirao je veliku nadu Novog Beograda Škrbića. Stručnjaci su verovali da ga na putu do trona ništa ne može zaustaviti. Ali, ono što nisu mogli protivnici učinile su sudije. Najblaže rečeno oduzele su mu pobedu protiv Stankovića (Novi Beograd), koji se isticao samo snagom, ali u tom meču ni ona nije mogla da dođe do pravog izražaja. Uteha je što ovaj talentovani poletarac, kao i njegovi takođe vrlo daroviti vršnjaci Petrović i Simić, koji su morali da pognu glavu pred znatno starijim protivnicima, može da juriša na omladinski tron i sledeće godine.
Jedna nedaća nikada ne dolazi sama. Naš klub bio je hendikepiran i neučestvovanjem dve velike nade. Pavlović nije mogao da nastupi zbog obaveza u školi, a Vulović usled bolesti.
Neustrašivost
Borbenost je krasila sve nekadašnje izuzetne asove „crno~belih“. I kompletna juniorska garnitura našeg kluba pokazala je da poseduje ovu osobinu koja se sve više ceni na međunarodnom ringu. Ipak, neustrašivošću se najviše isticao najmlađi član našeg kolektiva. Petnaestogodišnji Aca Nikolić bio je ujedno i najmlađi učesnik ovog prvenstva, u polufinalu za samo rundu i po razoružao je Jačovića (Novi Beograd). U završnoj predstavi namerio se na Jurišića (Novi Beograd), koji ima petogodišnji bokserski staž i preko 50 borbi. Prve dve runde uopšte se nije moglo primetiti na čijoj je strani iskustvo. Tek u završnici ono je presudilo. No, ni kada mu je ponestalo snage Nikolić nije poklekao. Hrabro se držao do poslednjeg znaka gonga. Žiri je i sam priznao da je nepravda što ga nije proglasio najborbenijim učesnikom ovog takmičenja, ali propozicije su nažalost predviđale da ovo priznanje može da se oda samo nekome od pobednika.