Dilema sa tribina: da li je Žeravica dobar i kao klupski trener
Treneru Žeravici mnogi, sa novinskih stubaca, iz stručnih uglova i sa tribina, zameraju da se nije snašao najbolje u ulozi klupskog trenera. Zameraju mu: da je lako mogao da manipuliše sa dvanaest zvezda sa jugoslovenskog neba, dok je bio trener reprezentacije. Jer, imao je na raspolaganju vrsne košarkaše. Zameraju mu: da se na „crno-beloj“ klupi gubi u kombinacijama, da se ne snalazi…
ŽERAVICA: Smešno: Mislim da sam se izvanredno snašao i postigao maksimum u uslovima koji su mi omogućavali, treninzi u različitim dvoranama, u veoma nepogodnim terminima u VŠFV, Sportskom centru Zvezdara, Sportskom centru Vračar, Palati sportova u Novom Beogradu… Termini su bili nedovoljni i u nezgodan čas. Na primer, Farčić je mogao da trenira samo dva puta nedeljno, jer je bio sprečavan prirodom posla. Osim plasmana ekipe, bili su prisutni i drugi zadaci za koje smatram da sam veoma dobro obavio: uigravanje pojedinih linija u timu, koje u perspektivi treba da dođu do izražaja. Zatim, rešavana su mnoga individualna pitanja skopčana za utakmice: moral, davanje šansi mladima, koji su mogli u pojedinim trenucima da se dokazuju. Problemi su bili brojni. Sada, posle analize, na najboljem putu sam da pronađem način za njihovo rešavanje. To što mnogima u mojim taktičkim nastojanjima nije bilo jasno samo je jedno plus za mene. Jer, moja je želja, kao i svakog drugog trenera, da protivnik ne prozre moje namere. Ako uspem da to publika ne oseti, to je već uspeh, zbog toga su i stečeni takvi raznovrsni utisci. Ali, treće mesto ide u prilog mojih zaključaka, da treba još uzeti u obzir da smo dva meseca bili bez obolelog Đukića i Farčića, koji je slomio prst.