KROZ NAŠU LUPU
Pršti kao razbijeno ogledalo vest da je Vasović podneo „neopozivu ostavku“. Šok je tako jak da se oni najverniji prijatelji Partizana ne mogu da snađu. Ta još juče je sve u ovom klubu bilo harmonično, mirno, čak srećno… Pa i to što su isparile sve šanse za prvo mesto nije nikoga toliko sneveselilo jer je uzlet od Vasovićevog dolaska bio tako jasan, naglašen, čak je gotovo identifikovan sa njim.
U klubu svi visoko cene Vasketov rad i njegove sposobnosti. Kao inteligentan čovek on je to osećao i znao. Međutim, dosta je često, kao čovek agresivne taštine, stavljao pred igrače i upravu pitanje poverenja. Pre tri meseca, opet tajnim glasanjem, igrači su mu dali bezrezervnu podršku (21:0).
Kažu da je istorija učiteljica života. Da je to poštovao Vasović bi našao primere neočekivanih preokreta kod masa.
Vinston Čerčil je bio najzaslužniji čovek Velike Britanije za pobedu nad nacizmom, a odmah posle tog trijumfa izgubio je na izborima. Takav obrt raspoloženja naroda niko nije očekivao. Nešto slično se dogodilo i „velikom generalu“. I De Gol je češće nego što je to bilo potrebno iskušavao naciju tražeći poverenje kroz plebiscit da bi u trenutku kada je zemlja doživljavala najveće visine ekonomskog i političkog uspona doživeo — poraz.
Nešto slično u malom dogodilo se Vasoviću! Kada je izgledalo da zvezde dodiruje rukama poželeo je da ima još šira ovlašćenja. Tačnije: hteo je apsolutizam! Igrači i pored sveg poštovanja i discipline nisu bili raspoloženi da u samoupravnom društvu oni jedini budu obespravljeni vlašću jedne ličnosti. Rekli su — ne! Ne svi, ali dobra većina — 11:6.
Vasović je mlad i impulsivan čovek. Ume da prenagli ali i da uvidi grešku. On nije iskidan nadzemaljskim interesima jer je racionalan. No, on još nije zadovoljan ni delom ni onim kako je Partizan organizovan iznutra. Želi dalje usavršavanje, veću poslovnost, brže reagovanje, oštra ovlašćenja i manje spoticanje u svakodnevnoj klupskoj operativi. Veruju da bi sve bolje bilo ako bi on o svemu odlučivao. Možda je i u pravu. Međutim, u samoupravnom društvu to je teško ostvariti, jer se ljudi ne mire s tim da budu statisti kada je u pitanju njihova sudbina. Poznavajući Vasovića siguran sam da bi i on, da je danas igrač, glasao protiv „tehnika“ koji bi hteo apsolutistički da vlada.
Vasketov dosadašnji rad nije bio napor bez završetka zato što Partizan nije prvak I bez toga učinio je mnogo. Partizan svakog dana ide napred. Ono što ga izdvaja od drugih stručnjaka jeste logika, jasnoća red i puna profesionalizacija odnosa na svim relacijama a on u svemu daje primer. I upravo zbog toga verujem da će Vasović odustati od nekih svojih novih ovlašćenja i ostati u klubu. Drugačije ne može biti. Njega novac nije izvitoperio u toploj ljubavi prema Partizanu i odanosti fudbalu. Za Vasovića je fudbal atribut života, od uma do fizičkog naprezanja. On čak neguje posebnu meditaciju, pa zbog toga često dolazi u konfliktne situacije. Zato verujemo da je i ovaj slučaj jedan epizodni konflikt koji će imati svoj hepiend.