Na marginama 52. derbija Partizan — Crvena zvezda: Paralisani Aćimović, Karasi i Lazarević. — Profesorska igra Radakovića. — Može li Vukotić da se oslobodi „flastera“
Derbi Partizan — Zvezda doneo je dinamičan, 6rz, borben i kvalitetan fudbal. Ako su se u poslednje vreme dueli beogradskih rivala odlikovali onim pravim engleskim fudbalom to je odista bilo u ovom meču. U prvom redu došli su do izražaja brzina i borbenost fudbalera, zalaganje, udarci na golove, pa i majstorije.
Partizan je prema objektivnim ocenama — iako Zvezda po ukupnom skoru šampionata znatno prednjači — bio bolji, nadigrao rivala i zaslužio pobedu. Ovog puta Partizan je bio kvalitetniji tim u borbenosti i ukupnoj angažovanosti. Gotovo da nije bilo igrača „crno-belih“ koji nije dao sve svoje snage u derbiju. I u odbrani i u napadu. A to su oni kvaliteti kojima je Zvezda više puta izlazila kao pobednik u duelima sa Partizanom i samo za dlaku, najčešće golom prednosti. U ovom meču Partizan je i u tome nadvisio rivala.
Bez sumnje derbi je bio najlepši fudbalski doživljaj za sportski Beograd ovog proleća. I gosti i domaći igrali su punom snagom i svim srcem, a to je za Partizana izuzetno značajno, jer mu je taj kvalitet u mečevima sa „večitim rivalom“ često izostajao.
Borbenost Partizanovih igrača odista je imponovala. Katić, Radaković, Budišić, Kozić, Antić, Bjeković i drugi borili su se lavovski. Katić je potpuno paralisao Karasija, Budišić — Lazarevića, Lazarević, taj vešti i lukavi strelac — veteran među mladićima — koji gotovo na svakoj utakmici postiže gol-dva. Ovoga puta bio je gotovo izbačen iz igre. Ni jedan udarac nije uputio na gol. Istini za volju, Budišić mu je samo jedanput dao priliku da pomogne Jankoviću, koji je postigao jedini zgoditak za svoj tim. Takođe je bio paralisan i opasni Aćimović. Na taj način, Partizan je izbacio iz igre najopasnije napadače protivnika, koliko veštom taktikom toliko i odličnom igrom igrača odbrane. Takvo angažovanje učinilo je da je Zvezda tokom celog meča imala samo jednu pravu šansu (bukvalno samo jednu), koju je — na svoju sreću — uspela da realizuje.
Partizanovi napadači bili su veštiji. U stvari, agresivniji nisu bili samo navalni igrači nego i nekolicina iz odbrane. Pored Bjekovića i Vukotića i Kozića, Katić, Živaljević i Antić posebno su se istakli udarcima na gol. To su bila velika uzbuđenja. Tu „topovsku đulad“ s velikim naporima zaustavio je golman Petrović. Ako je neko zaslužan za Zvezdinu pobedu to je u prvom redu Petrović.
Radaković je ovaj meč odigrao „profesorski“. Bio je najpreduzimljiviji čovek odbrane, u prvom redu njen organizator, ali i inicijator napada. Njegovom zaslugom Partizan je postigao i zgoditak. Budišić je igrao nepogrešivo. Bio je neprelazan.
Vukotić se borio ali je opet imao „flastera“ (Dojčinovski). Fudbaler njegovih kvaliteta bi morao da nađe rešenje i da se oslobodi svojih čuvara. A on to može Bjekovića su i na ovom meču, kao i često ranije, nemilosrdno rušili. To već prelazi granice fer-pleja. Antić, Kozić, koji put i Radaković trebalo bi da u duelima sa protivnikom budu obazriviji.
Za sve ono što su fudbaleri pokazali u derbiju zaslužuje priznanje. Igrali su i profesionalno i šampionski. Iako je plasman na tabeli zasad ispod očekivanja napredak je siguran i budi nove nade.