IZ STRUČNOG UGLA
Partizan je u minulom prvenstvu bio vrlo ubedljiv (i neporažen!) na svom terenu, dok je u gostima zabeležio samo dve pobede: protiv Dinama (1:0) i Veleža (3:0).
U sezoni 1971/72. godine „crno-beli“ su zauzeli peto mesto. U ovom tek minulom šampionatu načinjen je samo jedan korak ka vrhu: osvojeno je četvrto mesto! Plasman ne zadovoljava ambicije kluba ni brojnih navijača. Ako je već izgubljeno prvo mesto bilo je realno očekivati da će se Partizan izboriti za pravo da se takmiči u Kupu UEFA. Ni to se nije dogodilo.
Međutim, ako nije u plasmanu načinjen neki vidniji skok onda je to urađeno na planu igre. Današnja ekipa Partizana, sa predvodnikom Borom Đorđevićem, vidno je napredovala u organizaciji igre, brzini, dinamičnosti, homogenosti i zalaganju, koje nadmaša sve ono što je viđeno u ovom prvenstvu.
Koncepcija igre „crno-belih“ je vrlo zdrava, moderna, smela i — što je najglavnije — sva je okrenuta napred. Ni traga od defanziva i zatvorenog loptanja. Možda je u tome Partizan u ovom trenutku čak i ispred svih drugih prvoligaša, pa i ovih koji su bolje plasirani od njega.
Sigurno je da je zbog takvog načina igranja — u kome je bilo i razlika — Partizan izgubio neki bod, čak i bolji plasman. Međutim, vrednije od toga je usmerenost ekipe ka interpretaciji igre koja mora doneti dobre rezultate.
U ovom prvenstvu stručni štab „crno-belih“ dobio je odgovore na neka sporna pitanja. Pre svega, rešeno je pitanje golmana. Mladi Milić nije na svim utakmicama ispunio očekivanja, ali je pokazao smisao i ima uslove da se razvije u dobrog golmana. Ne treba zaboraviti da tek u zrelim godinama vratar postaje pouzdan.
Antić je u potpunosti opravdao svoj dolazak u Partizan. Nikola Budišić je potvrdio sebe kao centarhalf, dok je Kozić najprijatnije otkrovenje ove sezone. Bora Đorđević je vrlo brzo uspeo da anulira tragove pauze i oplemenio je igru tima. Živaljević je igrao promenljivo ali su njegove mogućnosti vrlo velike. Cvetković i Vukotić su imali pad forme i to se odrazilo na efikasnost ekipe. Sigurno je da njih dvojica mogu mnogo više nego neta su to pružili u ovom prvenstvu. Đorđević je bio ubedljiviji nego ikad ranije, a Nenad Bjeković je bio velika pokretačka snaga i najspretniji golgeter.
Miša Radaković je igrao odlično dok je Paunović, posle niza godina uspešnih igara, imao duži period krize. Mladi igrači Cvetanović, Boško Đorđević, Todorović, Golac i Vulić imali su malo prilika da dokažu svoju vrednost ali se na njih računa.
I kao rezime svega: nije bilo briljantno ali pravo razdanjenje ove ekipe možemo očekivati u predstojećim utakmicama za Kup Jugoslavije i u novom prvenstvu.