IZ MOG ALBUMA
Bio je veliki talenat u malom zagrebačkom klubu — Borcu. Taj stasiti hitronogi mladić zapao je za oko Ilješu Špicu, pa je Partizan učinio veliki napor da mladog još nedovoljno afirmisanog igrača dovede u svoje redove. Istu želju imao je i Dinamo. Međutim, „crno beli“ su bili brži i veštiji, ta su jednom spektakularnom akcijom doveli Zebeca u Beograd.
Kao retko koji igrač Zebec je na prečac osvojio ljubitelje fudbala našeg glavnog grada a kasnije i cele zemlje. Bio je maestralan igrač. Jedan od najkompletnijih fudbalera svih vremena. Imao je vanredne fizičke uslove (snagu, brzinu, skočnost), znanje i tehniku uz jednu izuzetnu i posebnu značajnu crtu: sve je radio s loptom na jednostavan, brz i racionalan način!
Zebec nije bio zabavljač na terenu poput Šekularca. Njegov cilj je uvek bio ustremljen ka protivničkom golu (kada je igrao u navalnom redu) ili odbrani svoje mreže kada je nosio dres sa brojem 5. To je jedini naš igrač koji je savršenstvo tražio u jednostavnosti. I, slobodno možemo reći, bio mu je najbliži.
U svojoj generaciji bio je rekorder po broju odigranih utakmica. Za reprezentaciju (65). Pripadao je onom čuvenom timu Partizana u kome su istovremeno igrala četiri tada (i za sva vremena!) najbolja fudbalera ne samo naše zemlje, već i Evrope: Bobek, Čajkovski, Milutinović i Zebec!
Branko Zebec je ostavio duboku brazdu u Partizanu i u analima „crno-belih“ trajno pripada onoj elitnoj grupi majstora fudbala koji su proslavili ime Partizana i jugoslovenskog fudbala.