Predstavljamo atletske nade lepšeg pola: Ako ne znate — zapamtite ova imena: Vera Krstić, Veselinka Milošević, Mira Cogoljević, Slavica Marković
Partizanova ženska atletska ekipa nema onu blistavu prošlost kao muška ali sve ono što je preduzeto za njeno stvaranje ukazuje da je na pomolu ekipa koja će mnogima pomrsiti račune. Možda to neće biti ove godine, ni sledeće ali to će jednom doći. Razgovarajući sa tim simpatičnim devojkama čućete samo njihove sportske impresije, oduševljenje prema sportu i Partizanu.
U ženskoj konkurenciji nema izuzetno jake klupske ekipe u našoj zemlji. Tu leži naša šansa da uskoro dobijemo šampionsku ekipu, s obzirom da ovim devojkama treba samo vreme da svojoj mladosti i talentu dodaju rezultate. U AK Partizan to je ozbiljno shvaćeno i ženama je data puna podrška. One su osetile „svoj trenutak“ i sa puno odgovornosti krče mukotrpni put prema vrhu.
Glavni trener ženske ekipe, Olga Dejak, svojim pronicljivim okom i velikim strpljenjem brusi talenat i gradi buduće rekorderke prema svojim zamislima. Ona je ubeđena da će stvoriti izvanrednu ekipu, jer na raspolaganju ima niz reprezentativki i talentovanih devojaka. U jednom razgovoru Nikola Karović, pevač narodnih i zabavnih melodija, rekao je za Olgu Dejak da neodoljivo podseća na Avu Gardner i da će biti srećan ako od ženske ekipe stvori ono što je nezaboravna Ava stvorila na filmu.
Vera
Vera Krstić je do sada, postigla niz zapaženih rezultata, čak i takvih koje su strane agencije prenosile u emisijama vesti dana. Takve pobede kao što su one na mitingu u Gracu 1970. i tromeču Jugoslavija — Bugarska — Italija u Italiji 1971. godine daju joj pravo da sa ponosom gleda na pređeni put. Ali, Vera je nezadovoljna onim što je postigla, teži vrhunskim rezultatima u evropskim i svetskim razmerama. Njen intimni cilj je možda i medalja sa naredne Olimpijade.
Verine glavne discipline su skok u dalj, prepone i štafeta. Za tako teške discipline ona ima izvanredne predispozicije. Građena je skladno i izgleda kao izvajana. Možda je to dar prirode ali, sigurno više plod sporta i rada. Kad govori o sebi Vera govori o sportu, Partizanu sastavnom delu svog života i ljubavi.
„Žao mi je što zbog povreda nisam pružila više sportu i klubu. Mislim da mogu da napredujem i da prevaziđem sva očekivanja. Verujem u rad više nego u talenat. Sportom se bavim iz čiste ljubavi bez ikakvih materijalnih stimulansa. Čak ne težim ni za slavom. Želim da pomognem Partizanu da osvoji titulu i da obezbedi primat u našoj atletici. Moram reći da sam sportu zahvalna što sam prošla mnoge zemlje, upoznala ljude i običaje, srela se sa najpoznatijim sportistima, jednom rečju moji snovi se ispunjavaju. Sport, putovanja, muzika, filmovi to je ono što me okupira.“
Trener ženske ekipe, Olga Dejak, za svoju učenicu kaže: „Vera je neverovatno vredna i ambiciozna devojka. Ona može da trenira dnevno i po osam časova i da ne kaže da je umorna. Uz to njena ljubaznost, vedrina, poštovanje drugova iz ekipe i protivnika daju joj nepodeljene simpatije u krugu poznanika. Ubeđena sam da je pred njom sjajna karijera“.
Veselinka
Veselinka Milošević, je stalna članica reprezentacije. Njene discipline su 800 i 1500 metara. Došla je iz „Trepče“ u Partizan pre nekoliko godina a trenutno živi i radi u Gornjem Milanovcu. Redovno dolazi u Beograd da bi dobila instrukcije o daljem radu, na probe, treninge i sl. Njoj veliki problem predstavlja to što ne živi u Beogradu. Udata je i ima drugih obaveza izvan sporta.
Za devet godina bavljenja atletikom postigla je niz velikih pobeda i uvrstila se u red legendi atletskog sporta. Svojevremeno mnogi su je smatrali većim talentom od Vere Nikolić. Bolest koja je sprečila da već sada bude najbolja atletičarka u zemlji, možda je samo odložila tu promociju za kasnije. Ubeđeni smo, poznavajući fanatičnu Veselinkinu upornost, da će ona još mnogo postići. U našem klubu čine se napori da Veselinka sa suprugom pređe u Beograd. Za to joj je potrebno obezbediti posao. Pošto ima završenu srednju medicinsku školu, nadamo se da neće biti veliki problem da dobije odgovarajući posao.
„Ako Veselinka pređe u Beograd i počne da trenira kako može i treba ona će možda baciti u zasenak i Veru Nikolić“, kaže Omer Arnautović, predsednik AK Partizan. „Ona je impulsivna, želi da se stalno dokazuje i u tome joj treba pomoći. Kada bi imala uslove koje Vera ima ko zna gde bi joj bio kraj.“
Mira
Mira Cogoljević, je student turizma. Sportom se bavi od detinjstva. Za nju se može reći da je svestrani sportista. Bila je član prve postave „Voždovačkog“ u rukometu, koji je napustila jer je morala da putuje svake nedelje po celoj zemlji. Na jednom srednjoškolskom krosu primetio je trener Partizana Branković i doveo u naš tabor 1970. godine.
Mirine discipline su trčanje na 100, 200 metara i 4h100 štafeta. Ima kvalitete da bude as. Vrlo je aktivna i u upravljanju klubom. Nedavno je izabrana za sekretara omladinske organizacije u AK Partizan. Uprava ekipe ponudila joj je da bude rukovodilac ženske juniorske škole što je ona prihvatila. Ima ambicije da upiše višu trenersku školu i da mlade upućuje u čari sporta koje su i nju samu zanele.
„Sport je najlepši izraz mladosti“, objašnjava Cigoljevićeva. „Meni je prijatnije sedeti pored prazne atletske staze nego u disko klubu traćiti vreme. Interesuju me kontakti i zbližavanja sa ljudima. Mislim da bi sportisti trebalo češće da budu na zajedničkim pripremama, jer tu se stiču drugarstvo i ljubav prema klupskim bojama. Treba uložiti velike napore da se sport omasovi, naročito ženski.“
Mira govori više o načelima sporta o drugima i nikad ne stavlja svoje lične interese u prvi plan.
„Miru nikako ne smemo izgubiti iz sporta i Partizana. U našoj viziji vidimo je kao društvenog radnika i budućeg trenera. Ona ima sve uslove da postane veliki pedagog i stručnjak. Kao takmičarka još je na početku karijere i od nje očekujemo mnogo“, rekla je njena trenerka Olga Dejak.
Slavica
Slavica Marković, je vrlo tiha i skromna devojka i niko ne bi rekao koliko se vatre krije u njoj. Ona je na stazi vihor. Trči na 400, 800 i 1500 metara i postigla je za svoje godine izvanredne rezultate. Godine 1969. bila je prva na 800 m. za juniorke. Član je reprezentacije. Njen veliki uspeh je i [često] mesto na balkanskom krosu u konkurenciji samih asova ženske atletske elite.
„Atletika je najlepši sport. Njoj bih se mogla isključivo posvetiti, ali moram misliti i na egzistenciju. Stoga sam upisala studije i dobar sam student. Međutim, od sporta se ne mislim odvajati. Upisaću višu trenersku školu, jer želim da mlađima prenosim svoje znanje i iskustvo koje ću steći na stazi. U Partizanu sam došla iz „Trepče“ i iz sadašnjeg kluba ne bih nigde otišla. Devojke mogu isto tako biti vatreni privrženici kao i muškarci. Nadam se da će ženska ekipa ove godine biti treća u ekipnom prvenstvu.“
Kao i Slavica i Milja Đoković je došla iz unutrašnjosti u Partizan. Došla je iz Titovo Užice. Ove godine završila je gimnaziju i upisaće DIF. Želi da se posveti atletici i trenerskom pozivu.
Milja nema vrhunske rezultate ali ima naglašen talenat. Pošto je još juniorka od nje za izvesno vreme ne treba očekivati čuda. Važno je da ona ispunjava zadatke svojih trenera, da marljivo i redovno trenira i na stazama od 400, 800 i 1500 i možda će zablistati nova jugoslovenska rekorderka. Mi joj to želimo i nadamo se da ćemo je možda videti i na Olimpijadi u Montrealu.