TRAGOM DOKUMENATA I LEGENDI
Kao retko koja 1954. je bila veoma plodna takmičarska godina FK Partizana. U prvenstvu, za dlaku je izgubljena titula. Trijumfovao je zagrebački Dinamo, ali samo s bodom više (42 prema 41) ispred vice-šampionske ekipe „crno-belih“. Internacionalni bilans bio je više nego sjajan, turneja po zemljama Latinske Amerike veoma uspešna. Na spisku inostranih „žrtava“ našao se i slavni Puškašev Honved (3:2)!
Ipak kao kruna svega, samo 12 dana posle trijumfa nad Honvedom, došla je briljantna pobeda u finalu Kupa maršala Tita nad večitim rivalom Crvenom zvezdom koja je još jednom bila potučena do noge (4:1). Bio je to osmi po redu Kup Jugoslavije i drugi u vitrini FK Partizan.
„Pred 50.000 gledalaca (preko 48 hiljada prodatih karata), po sunčanom ali veoma vetrovitom vremenu, 29. novembra uz burne ovacije, na teren su istrčala dva najbolja tima Jugoslavije u kup-takmičenju za 1954. godinu:
- Crvena zvezda (u sastavu): Prvulović — Stanković, Zeković — Popović, Spajić, Cokić — Rudinski, Toplak, Živanović, Đajić i Kostić.
- Partizan: Stojanović — Belin, Lazarević — Čajkovski, Jovanović, Borozan — P. Mihajlović, Jocić, Valok, Bobek i Zebec.
Kapiteni Bobek i Stanković izabrali su strane. Više sreće imao je Stanković. Dobio je šansu da bira i izabrao je prvo poluvreme protiv vetra. Mnogi su docnije tvrdili da je za „crveno-bele“ to bilo fatalno, pošto se prvi deo završio rezultatom 3:0 u korist „crno-belih“, dok je u nastavku postignut remi (1:1). Ali izveštač tog doba ispravlja ovu zabludu. Evo šta kaže B. Bošković na stranicama „Sporta“:
„Partizan je znalački umeo da iskoristi kao saveznika vetar — i u prvom i u drugom poluvremenu. Kada je imao vetar u leđima igrao je brzim, dugim loptama i začas bi stizao na domak protivničkog gola. Njegovi napadači su šutirali, ne časeći, čim bi se našli na 20-tak metara. Sa te distance Bobek je postigao drugi (možda odlučujući) gol topovskim udarcem u same raklje.
„U nastavku igre pobednička ekipa je pribegla sasvim drugačijoj koncepciji. Prizemnim, kratkim pasom dolazila je sporo ali sigurno do vrata Prvulovića i opet je bila tim koji je imao više prilika da promeni rezultat. Uostalom o tome svedoči i neiskorišćeni jedanaesterac: Bobekov udarac sa bele tačke Prvulović je odbranio!“
Inače, svi izveštači se slažu da su u meču, u kome je Partizan bio bolji i umešniji partner, iako je terenski bio ravnopravan (prema šahovskom satu Bobekova četa je provela 47, a Spajićeva 43 minuta na protivničkoj polovini) glavne vedete su bili: Boba Mihajlović, Valok, Bobek, Čajkovski, Đajić i Cokić.
Junaci utakmice nalazili su se u pobedničkom taboru. Pre svih je to bio raspoloženi Boba Mihajlović, koji je izvanredno prodirao po desnom krilu, još bolje upošljavao svoje drugove i silovito šutirao. Jedini je ocenjen „devetkom“, dok su ostali apostrofirani majstori zaradili zaslužene „osmice“. Za nijansu impresivniji od svih, gotovo ravan Mihajloviću, bio je Marko Valok. Fatalan za „crveno-bele“ rivale i ovog puta im je dva puta torpedovao mrežu i kumovao još jednom golu. Inače, strelci ovog velikog okršaja su bili: Valok u 4 i 50, Bobek u 20 i P. Mihajlović u 29. minutu za Partizan, a Živanović u 54 minutu za Crvenu zvezdu.