Da, dragi drugovi iz uprave fudbalskog kluba Partizan, upravo tako: ko koga bojkotuje i sa kojim pravom? Ova postavljena pitanja možda će nekome u prvi mah izgledati čudna, bez realne osnove, pretenciozna čak i — glupa. Ali ko je imao tu sreću da posmatra utakmice Partizana sa Proleterom i Zagrebom morao je doći na tu pomisao, ona se upravo sama od sebe neumoljivo nametala.
Meč protiv Zagreba trebalo je da bude rehabilitacija za sve propuste, a desilo se suprotno: katastrofa, pad i sivilo bez perspektive. Ekipa Zagreba igrala je dobro, snažno, poletno, ali to nije nepobediva ekipa pogotovu na našem terenu. Čak i nespretno primljeni golovi i poraz, pri kome se igrači bore, ginu takoreći, to ne boli ali boli poraz, igra bez koncepcije, indolentnost, ravnodušnost bez imalo borbenosti, bez trunke odgovornosti tako da je posle ovoga čak i entuzijazmu nenadmašnih „Jug“ bio do goropadnosti revoltiran i naelektrisan da bi prešao u totalnu apatiju, takoreći u stanje bez shvatanja i poimanja događaja na terenu, skoro bez svesti. Pitam se da li klub Partizan i mi navijači postojimo zbog tih nazovi vedeta i zvezda, ili oni postoje i žive zahvaljujući nama!
Pitam se da li jedna grupa ili pojedinci, sadašnji prvotimci smeju i mogu da decenijama stican veliki ugled Partizana bacaju pod noge i gaze.
Ako volimo Partizan, a siguran sam da je tako, učinimo da se to više nikada ne ponovi!
— Marinković Živorad, student, Drugi bulevar 209, Novi Beograd