Dr Nedeljko Čermak: Predstoji trojni sastanak (armija, Skupština grada Beograda, JSD Partizan) na kome će se rešiti dalja sudbina ovog objekta.
U ovom trenutku pravni status stadiona JNA je odnos između zakupodavaca (Armija) i zakupaca (JSD Partizan). Korisnik ovog objekta dužan je da armiji plati godišnju zakupninu u iznosu od 125 miliona starih dinara i još 25 miliona za investiciono održavanje, a fakultativno 25 miliona za modernizaciju. Armija ima obavezu da ravnopravno sa Partizanom učestvuje sa novčanim sredstvima u realizaciji ove dve poslednje stavke.
Armija, prema propisima koji regulišu njene objekte, nije mogla da prenese pravo vlasništva stadiona JNA na jedno sportsko društvo već to može da učini samo društveno-političkoj organizaciji (Skupštini opštine grada Beograda).
JSD Partizan je 1. marta 1972. godine preuzelo stadion JNA na upravljanje, korišćenje i održavanje. Prvi potez Poslovnog odbora stadiona JNA bio je da za dve trećine smanji broj zaposlenih lica (od 90 na 30 ljudi).
Vojna uprava stadiona JNA ranije je poslovala sa gubicima koji su ponekad godišnje iznosili i do 200 miliona starih dinara. Postojala je opasnost da Armija za korišćenje stadiona pređe na ekonomsku računicu što bi za klubove-korisnike bilo krajnje neprihvatljivo. Zato je došlo do sporazuma o zakupu objekta od strane JSD Partizan.
Poslednjih dana se sve češće čuje kako će stadion JNA preuzeti Skupština grada, s tim da Partizan i dalje ostane glavni korisnik. Zbog toga smo se obratili dr Nedeljku Čermaku, potpredsedniku JSD Partizan i predsedniku Poslovnog odbora Uprave stadiona.
P. VESNIK: Kako je za proteklih godinu i više dana gazdovano sa ovim objektom.
ČERMAK: Najvažnije je da smo poslovali daleko racionalnije. Pokazalo se da je mogućno tekuće održavanje stadiona bez dotacija. Mi nismo povećali cene. FK Partizan je i dalje plaćao 10 posto za stadion, dok Zvezda i OFK Beograd plaćaju 15 posto, iako su u međuvremenu cene vode i električne energije poskupele. Samo za vodu naš račun iznosi godišnje 20 miliona starih dinara!
— Mi smo sada u suficitu od 325 miliona st. dinara. Međutim, treba imati na umu da od 1949. godine u ovaj objekat nisu vršena nikakva ozbiljnija ulaganja. Da bi se doveo u ispravno stanje potrebna je suma od 1,5 milijarde starih dinara. Mnoge sale i kancelarije prokišnjavaju, sedišta su, izuzev onih na „zapadu“, dotrajala, osvetljenje je ispod normi UEFA, potrebna je nova atletska staza… Razume se, Partizan ne može da nađe ta sredstva, Armija nije zainteresovana i mi smo bili prinuđeni da se obratimo Skupštini grada Beograda.
P. VESNIK: Na kakvo su razumevanje naišli kod „gradskih otaca“?
ČERMAK: Grad je spreman da preuzme objekat. Upozoreni smo da oni do 1975. godine ne mogu da preduzmu nikakva ozbiljnija ulaganja, jer su sredstva već angažovana na drugoj strani.
— Sad mi imamo inicijativu. Uskoro treba da dođe do trojnog sastanka između predstavnika Armije, grada i Partizana o preuzimanju i konstituisanju odnosa u novim uslovima. Nadamo se da će uz dobru volju i razumevanje učesnika ovih razgovora sve biti rešeno na najbolji način za Partizan i budućnost ovog lepog objekta.
P. VESNIK: Možemo li očekivati da se u novim uslovima neće pojavljivati stare slabosti: da fudbaleri Partizana ne mogu trenirati na travnatom terenu?
ČERMAK: Pa tu ni sada nema nikakvih problema. Upravnik stadiona i fudbalski klub su se sporazumeli. Šef tehničkog štaba je dao plan svojih treninga. Stadion se toga pridržava. I kada se zna da se idućeg dana neće koristiti glavni teren, on se preko noći intenzivno poliva.
— Međutim, mimo dogovora Vasović je izmenio svoj plan i hteo je da ekipa trenira na terenu, koji je bio natopljen vodom. Razume se, to se nije moglo dozvoliti (baš za dobro kluba kome je najvažnije da teren bude travnat, ravan i dobro negovan!) i Vasović je impulsivno postupio. Umesto da sve to mirno i razborito rešimo „u našoj kući“, on je išao u javnost. Iz kojih motiva — to on zna.