Utisci sa Maksimira: Neki igrači „crno-belih“ moraju ozbiljno porazmisliti o svom odnosu prema igri i potrebama kluba
Šesto kolo fudbalskog prvenstva Jugoslavije nije donelo prijatne vesti taboru „crno-belih“. Naš tim je doživeo poraz na stadionu u Maksimiru — u igri sa „Zagrebom“. Rezultat od 3:1 nije, međutim, pravi odraz onoga što se zaista događalo prošle nedelje. Tim je igrao dobro ali je, na žalost, doživeo poraz. I to je ono što najviše čudi — i zabrinjava.
Za susret sa „Zagrebom“ sve je bilo u redu. Protivnik je bio gotovo spreman za poraz — i pored saznanja da nas je nedavno visokim rezultatom eliminisao iz kupa. Međutim, dogodilo se ono što niko nije očekivao. Srećni „Zagreb“ je, posle grube i nedopustive greške Golca i Istatova, poveo u 20. sekundi nakon što je sudija Rauš označio početak utakmice.
Ipak, to nije obeshrabrilo „crno-bele“. Sa isturenim Bjekovićem i Zavišićem kidisali su prema golu protivnika. Ali, avaj! Golac ponovo greši — iz neshvatljivih razloga natrčava na loptu koju Kozić pokušava da smiri. Protivnički igrač koristi taj nesporazum — i „Zagreb“ povećava vođstvo.
Tek tada je sreća okrenula leđa našoj ekipi. Jer, Bjeković je u jednoj sekundi dva puta bio u šansi da popravi rezultat. Prvi put je odbrana „Zagreba“ izbacila loptu sa gol linije, a drugi udarac našeg kapitena štiti stativa. Odmah, zatim, i Zavišić pogađa stativu. Takvih gužvi pred golom domaćina bilo je još, i kada se očekivalo da naši najzad postignu gol — protivnički igrač je, posle duge „voženje“ po levoj strani, omađijao Istatova jednim centaršutom. Gol mladog Zavišića samo je ublažio ovaj neočekivani poraz našeg tima. Time, međutim ne možemo završiti ovaj izveštaj.
Utisak je, naime, da neki igrači „crno-belih“ moraju ozbiljno porazmisliti o svom odnosu prema igri i potrebama kluba. Prema svim normama bek Golac treba da izgubi mesto u timu. Igra neozbiljno i neodgovorno. On time obezvređuje napore ekipe i stručnog štaba. Poznato je da jedan igrač teško može rešiti utakmicu u pozitivnom smislu. Ali neopreznost pojedinca, u konkretnom slučaju Golca, može raspršiti sve nade ekipe, njenu spremnost za podvig, jednostavno može naneti poraz.
Nije reč samo u Golcu. I neki drugi igrači nemaju posve konkretan odnos prema „crno-beloj“ boji. Od Cvetkovića se, recimo, mnogo više očekivalo. Taj rasni gol-igrač je neophodan „Partizanu“, ali ne sa doprinosom kakav sada pruža ekipi. Njegove povrede već postaju sumnjive, a odnos prema klubu diskutabilan. I Pejoviću se na isti način mora zameriti. Bori Đorđeviću bi bilo mnogo pametnije da igra, da svoje ogromno fudbalsko znanje poklanja klubu iz kojeg je ponikao — i da na taj način stekne pravo na primedbe koje obilato upućuje pojedinim funkcionerima kluba. On ni u snu ne sme zaboraviti da je neophodan ekipi, da je dužan „igre“ navijačima, da se već dve godine čitava koncepcija tima pravila prema njemu — a njega u tom timu nema!
Ove primedbe ističemo u sklopu svih napora stručnog štaba i uprave kluba za postizanje boljih takmičarskih rezultata. A do njih se može doći ako svi pojedinci u timu budu igrali s više poleta i odgovornosti — pojedinačne i kolektivne, naravno. Svaki drugi prilaz igri i obavezama prema brojnoj porodici navijača je nedopustiv i uvredljiv.