Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Realnost dominira…

od

u

… i verujemo da su tek sad postavljeni pravi temelji za dugoročan rad — smatra Vitomir Arsenijević, novi trener rukometaša Partizana. — Naš rukometni klub posle ispadanja iz prve lige

Poznato je da su u prošloj sezoni rukometaši „crno-belih“ zauzeli poslednje mesto i tako napustili takmičenje u Prvoj saveznoj ligi. Sada, na početku takmičenja u Drugoj ligi (grupa Istok), razgovarali smo sa Vitomirom Arsenijevićem, profesorom fizičkog vaspitanja i honorarnim trenerom rukometaša Partizana.

P. VESNIK: Kakva je bila situacija u trenutku kada ste preuzeli ekipu?

ARSENIJEVIĆ: Dovoljno je da vam kažem da sam zatekao samo četiri standardna prvotimca: Đukanovića, Šelmića, Simidžija i Brankovića! Ostali su promenili sredinu, otišli u vojsku, inostranstvo ili jednostavno prestali da igraju.

P. VESNIK: Atmosfera u klubu i ambicije?

ARSENIJEVIĆ: Naša najveća ambicija je da ojačamo svoje redove, da se kroz takmičenje osposobimo za veće podvige. Naravno, ako se ukaže šansa za prvo mesto nećemo je ispustiti.

— Inače, atmosferu karakteriše velika realnost svih. Niko nije opterećen time da se mora osvojiti prvo mesto. Sada se postavljaju novi odnosi, pre svega stvara se baza kakvu još niko u Beogradu nije nikad postavio u muškom rukometu. Formirali smo mladu ekipu koja će se takmičiti u Beogradskoj ligi. Zatim smo formirali dve škole rukometa: pri Vojnoj gimnaziji i pri osmogodišnjoj školi Goran Kovačić. Te dve ekipe takmičiće se u juniorskoj ligi Beograda. Tako ćemo u doglednoj budućnosti stvoriti vlastiti igrački kadar, koji će Partizanu sigurno obezbediti bolje dane.

P. VESNIK: Ima li teškoća u pogledu igračkog kadra, finansija i terena?

ARSENIJEVIĆ: Sve ide nabolje. Pitanje terena smo rešili na taj način što ćemo koristiti onaj koji pripada Vojnoj gimnaziji a i teren na Kalemegdanu. Što se tiče materijalne situacije mogu da kažem da dotacije ne dobijamo ali će klub, prevashodno zahvaljujući predsedniku Isidoru Čoloviću, imati obezbeđena sredstva za normalan rad i život kluba.

Kao što se vidi nevolja nije slomila naše rukometaše. Naprotiv, njihova vitalnost imponuje i možemo slobodno reći da to nije ojađena sredina, već zdrav, radan i ozbiljan kolektiv.