Maratonsko polje u Grčkoj poznato je po jednoj bici, kakvih je u istoriji bilo bezbroj, a danas su zaboravljene, i po jednom glasniku-maratoncu čiji je podvig i danas simbol za najodvažnije. U Grčkoj maratonce cene kao heroje a trke prate ogromne mase ljubitelja najduže discipline.
Pri pomisli na maraton sećanja nam se uvek vraćaju na onu blistavu pobedu Mihaljića u Atini kada su mu trgovci širom otvarali vrata malih dućana i svim srcem mu nudili da besplatno uzme robu po želji. Možda kod nas ne postoji takvo interesovanje za ove trke kao u Grčkoj ali maratonci su veoma cenjeni i njihova takmičenja izazivaju pažnju.
Trenutno u našoj zemlji nema tako ubedljivog maratonca kao što je bio Mihalić, koji je i nenadmašnom Emilu Zatopeku zadavao grdne muke. Iz današnje plejade izdvojili bismo kao najboljeg Dragoslava Gajića, člana AK Partizan.
Gajić je rođen 1945. godine u Beogradu. Pre 9 godina počeo je da trenira maraton. Student je spoljne trgovine. Govori nemački i engleski. Od pre šest meseci trenira pod budnim okom Drage Štritofa i njegova karijera od tog trenutka dobija novu dimenziju.
U početku je Dragoslav trčao 5 km a kasnije je uvideo da mu više odgovara maraton.
„Za maraton čovek treba da ima odlično srce i dobar kapacitet pluća u odnosu na svoju konstituciju. Jednostavno rečeno: biti lak a jak“, priča Dragoslav. „Kada sam počeo da se bavim atletikom nisam imao nekih većih ambicija. Trenirao sam 2—4 puta nedeljno od 8 do 16 km. Ali i pored toga nakon dve godine treninga u prvoj trci na 10.000 m stigao sam treći (trčeći bos) sa rezultatom 32:51,0. Mnogi su tada u meni primetili kvalitet i govorili mi da se ozbiljno posvetim sportu. Voleo sam da trčim ali nisam bio dovoljno psihički spreman da se podvrgnem jakom i sistematskom treningu. Teško je bilo odreći se svih tih poroka koji su bili prešli u naviku. Igranke, disko-klubovi, kafane, pivo… Kada sam pre šest meseci počeo da radim sa Štritofom, sve je krenulo drugim putem. Kao stručnjak, pedagog i čovek on uliva ogromno poverenje i njegove reči stimulišu na besprekornu poslušnost i upornost. U međuvremenu sam raščistio neke stvari sa samim sobom. Sada vrlo dobro znam šta mogu, šta želim i tako radim. Treniram dva puta dnevno trčeći u proseku 35 km. Kafane sam zaboravio, pivo odbacio. Preko zime ću pojačati trening na preko 40 km koliko trče i najveće zvezde današnjice i nadam se da rezultati neće izostati“.
„Gaja“ je bio prvak držanje za 1972. godinu. U Titogradu je pobedio Farčića, u Kumrovcu tri godine uzastopno sa drugovima iz ekipe osvaja prvo mesto, u Danilovgradu je ove godine osvojio prvo mesto na maratonu, na Kadinjači je bio ispred Vasili Šalimanova koji je 1973. godine na 10 km postigao 28,10 sek, kao i Šerbaka koji je pretprošle godine pobedio na maratonu u Novom Sadu. U oktobru ove godine na maratonu u Novom Sadu dugom 18 km trčao je u vremenu 54,07 i više od minuta ostavio čuvenog Jurija Aleksašina koji je ove godine imao 13,33 na 5000 m i 28,30 na 10.000 m… To je samo deo jedne bogate karijere čiji se put ne prekida već nastavlja usponom.
Idol mu je bio i ostao pokojni Abebe Bikila, olimpijski pobednik iz Rima i Tokija. Valjda zbog uspomene na ovog asa i „Gaja“ često trči bos. Od domaćih maratonaca ceni Farčića i Škrinjara.
„Poznato je da je maraton jedna od najtežih disciplina ali i pored toga ja nikada posle trke nisam osetio neke izuzetne teškoće, jer mi ova staza stvarno odgovara. Za dosadašnje rezultate mogu da zahvalim talentu, a sve što ću ubuduće postići, kao i ono što sam postigao za poslednjih šest meseci, radu. Nadam se da ću u julu mesecu biti u reprezentaciji Balkana koja se u Beogradu sastaje sa izabranom ekipom Skandinavije, i da ću biti u reprezentaciji za Rim na Evropskom prvenstvu. Želja mi je da i moja devojka Nina pojača žensku ekipu Partizana. Ona sada trči 2 do 3 km dnevno i ozbiljno sanja o crno-belom dresu.
„Moja poslednja trka u Novom Sadu na 18 km najbolja mi je u životu, jer sam bio bolji za minut i po od dosadašnjeg rekordera staze Rusa Anatolija Skripnika i Farčića … Iduće godine planiram da istrčim 5—6 celih maratona (42 km 195 m) i isto toliko „malih“ (od 18 do 33 km). Nadam se da ću svojim rezultatima obradovati mnogobrojne pristalice naše ekipe a i da će Partizan i u muškoj i u ženskoj konkurenciji biti najbolji u zemlji“, završio je „Gaja“.
Ovaj simpatični mladić podseća na pokojnog Radivoja Koraća svojim pogledom i smeđom oštrom kosom. Za njega se može reći da je izuzetno miran i druželjubiv mladić. Raduje se i zabavlja kao i svi mladi. Voli film, dobru knjigu, pozorište, trčanje, boks, košarku… Ljubimci su mu Belić i Dalipagić iz Partizana. Najbolji drug mu je Jože Međimurec, a najviše je trenirao sa pokojnim Bajramom Medićem. Mašta da jednog dana posta ne atletski trener i da prenosi znanje mladima baš kao što to sada njemu prenosi Štritof.