Predstavljamo vam novog reprezentativca: Dragan Todorić potvrđuje naše nade i već se nalazi na spisku putnika za Ameriku
U detinjstvu svoj unutrašnji nagon prema sportu Dragan Todorić je, kao i svi dečaci, počeo da prazni na fudbalskom igralištu. Prvo po poljanama a zatim u podmlatku kraljevačke Sloge. Dve godine je igrao na tako ubedljiv način da su svi od njega očekivali ne samo novog prvotimca, već pravu zvezdu. I, ko zna kako bi danas izgledao životni put ovog vrsnog košarkaša da ga na školskom prvenstvu u košarci nije zapazio nastavnik fizičkog vaspitanja i uputio na trening košarkaša Sloge. Tako je bez većeg bola ostavio svoju prvu ljubav (fudbal) i sa pojačanim zanosom i novim tek probuđenim osećanjima bacio se na igru između koševa.
Prvi trener mu je bio Desimir Kovačević, dok ga je u igru uveo Slavko Petrović, onaj isti stručnjak koji je vežbao i Ducija Simonovića. Ipak, Dragan ne zaboravlja da ga je košarkaškoj abecedi, odnosno vođenju lopte, driblingu, boljoj igri u odbrani naučio kraljevački trener Kobiljski.
„Svi su oni od mene, kao od gromade mermera, počeli da tešu figuru košarkaša“, priča Todorić. „Prave konture mi je dao Mirko Novosel kada sam već bio reprezentativac Jugoslavije (‘kadeta’ i juniora) a one završne oblike dobijam sad pod majstorskom rukom Ranka Žeravice.“
Prve muke
Još kao juniorski reprezentativac Todorić je najavljivao svoj veliki potencijal. Sasvim razumljivo mnogi veliki klubovi su ga poželeli. Crvena zvezda je bila najupornija. Drugi manje, Partizan vrlo nenametljiv.
„Možda je to odlučilo, taj jedan razgovor sa Rankom Žeravicom, priseća se „Todor“ tih dana. Nije bilo bombastih reči ni velikih obećanja. Ranko je svojom poznatom ubedljivošću jednostavno rekao: ‘Mislim da bi u Partizanu mogao se iskažeš kao igrač, imaš sve uslove da budeš reprezentativac!’ To je bilo sve! Odjednom sam osetio neku iskrenost, tačno pretskazanje, ljudsku toplinu. To me je prelomilo, to što se nije pričalo o parama, što nije bilo velikih obećanja, laskanja…
„Pa ipak te večeri kada sam napuštao roditeljski dom i Kraljevo osetio sam važnost trenutka. Pregovori su bili lepi, godili su mojoj taštini, te ponude, svi ti ljudi koji su zbog mene polazili pomalo je ličilo na san. Međutim, java je počela da mi čupa dušu. Sećam se vozio sam se kolima sa Miškom Bojovićem, članom uprave Partizana. Što sam bio dalje od Kraljeva a bliže Beogradu moj očaj je dobijao skandirajuću snagu. Suze su mi navirale na oči. Ščepala me je neka kriza i tu prvu noć u Beogradu trajno ću zapamtiti. Bila je besana. Pitanja da li sam pogrešio, hoću li uspeti, terala su san sa mojih očiju i tako sam dočekao rađanje novog dana, svog prvog dana kao žitelj Beograda.
„I kasnije, kada sam počeo da igram, osećao sam veliko psihološko opterećenje. Mislio sam da svi gledaju samo mene. Trebalo je opravdati to veliko angažovanje da dođem u Partizan; hteo sam sve da pružim što znam i umem ali mi ništa nije polazilo za rukom. Tek sam četiri-pet utakmica pred kraj prošlogodišnjeg prvenstva odigrao kako mogu. Srećom, te muke su prošle. Sad sve ređe idem u Kraljevo. Nostalgija je iščezla, sad se osećam kao pravi Beograđanin.“
Sa reprezentacijom u SAD
Pri pomenu imena Dragana Todorića ne postavlja se pitanje kvaliteta: jeste ili nije! To je jasno. Dramatika je u ovome: hoće li biti državni reprezentativac ili ne. To lebdi nad njim a ispod toga sad treba da dođe serija dobrih igara, onih ubedljivih bravura između koševa. Trener Novosel ga odlično poznaje jer ga je vodio kao igrača kadetske i juniorske reprezentacije. Veruje u njega. Uostalom, već ta činjenica da će sa „A“ reprezentacijom leteti u Sjedinjene Države i igrati dovoljno govori da se ostvaruje njegova nekadašnja vizija da bude i član najbolje selekcije.
Sigurno je da je Todorić sa svojih 19 proleća još daleko od svojih pravih igračkih visina. On je tek krenuo vrhu u pohode. Ima razloga da verujemo da će uspeti, jer se sav predao sportu. Vreme između dva treninga u toku dana služi samo za to da se što bolje odmori i pripremi za novi napor.
„U Kraljevu sam bio po načinu treninga istinski amater“, kaže naš sagovornik. „Tek sam u Partizanu shvatio koliki je napor potreban da bi se uspelo. Želim da uspem i zato sam sve podredio sportu.“
Dve osobine — talenat i rad — sintetisane su u mladom Todoriću kao vrhunska vrlina, pa zato verujemo da će uspeti.
Posle povratka iz Amerike i u toku prvog dela prvenstva Todorića čeka matura. Završio je četiri razreda gimnazije i sad mu je potrebna diploma da bi mogao da se upiše u Višu spoljnotrgovinsku ili Višu turističku školu, pa da još pre vojske bude „svoj čovek“.