ZA NJIH RADI VREME
Posetioci košarkaških utakmica već znaju kako mahnito navijači Partizana bodre svoje ljubimce. Ti mladi podsećaju na engleske navijače (razume se, samo kada su pristojni u izrazima!), jer bodre, pevaju i pokazuju svoju privrženost i onda kada „crno-belima“ ne ide.
Međutim, i pored toga što oni bodre sve igrače zapaža se da se dve ličnosti, kao vrhunski ljubimci, ipak izdvajaju. To su Ranko Žeravica i Dražen Dalipagić!
Igrač u dresu sa brojem 15 svojom spektakularnošću u igri dovodi ih do zanosa i posle njegovih atraktivnih skokova, pravih bravura, posebno kada dođe onaj najlepši trenutak da Dalipagić „zakuca“ loptu u koš, halom gromko odjekuje: „Prajo, majstore, Prajo, majstore…“
Ako bismo hteli da analiziramo ono što ovog igrača izdvaja od svih ostalih jugoslovenskih košarkaša to je pre sveta taj čudesni skok Draženov kada nam se čini da pobija zakone zemljine teže, da lebdi u vazduhu, često čak kao da leti. Taj odraz pored svoje visini ima i jednu vrlo značajnu komponentu: pravovremenost! A u skoku za loptu to je najvažnije. Uostalom, samo se tako može objasniti i u košarci i u fudbalu da i manji igrač oduzima u skoku loptu onome ko je znatno viši od njega.
Dalipagićevi skokovi nisu tu zbog momenta, već oni imaju određeni uticaj na igru, pa i sam rezultat. Ponekad, u onim kritičnim trenucima po Partizan dva-tri brza prodora „crno-belih“ i efektna „zakucavanja“ iz osnova izmene situaciju: protivnik se deprimira a Dražen i drugovi uz skandiranje: „Prajo, majstore…“ dobijaju novi impuls, pravu pokretačku snagu.
Pored toga Dalipagić ima izvanredno precizan skok-šut, koji je gotovo nemogućno parirati. On to ume da koristi i zato često daje koševe sa velike udaljenosti.
Dakako, bilo bi nepravedno ne naglasiti Draženovu ulogu u odbrani. Najveći broj lopti koje protivnik uputi na koš Partizana a one ne pogode cilj postaju plen ovog gorostasnog Mostarca. Tako uhvaćena lopta u odbrani osnovni je preduslov za odigravanje brzog kontra-napada, koji je uglavnom i najefikasnije sredstvo u napadu.
Statistika pokazuje da je Dalipagić igrač sa najvećim brojem uhvaćenih lopti u odbrani, a naročito u napadu.
Uz sve ove kvalitete Dalipagića se na terenu ne ponaša kao zvezda, već se hrabro i bespoštedno bori za svaku loptu i to navijači posebno znaju da cene. Zar je onda čudno šta je on njihov ljubimac i što halom tako česta odjekuje: „Prajo, majstore…“