OŠTRIMO BLENDU
U rado gledanoj TV emisiji „Reflektor“ od 6. novembra o. g. u storiji „Bura pod koševima“, Zaharije Trnavčević je pokušao na vrlo interesantan način da osvetli „slučaj“ čačanskih košarkaša Živkovića i Kićanovića.
Svi Trnavčevićevi sagovornici su gotovo isključivo govorili o Živkoviću. Samo su dvojica od prisutnih dodali „da se sve to što je rečeno za Živkovića uglavnom odnosi i na Kićanovića“.
Iako je i ono što je rečeno za Živkovića bilo jednostrano i nedokumentovano, a o Kićanoviću paušalno, čak i bez pokušaja za argumentom, ipak zaslužuju na osvrt.
Ono što nas je začudilo to je da se među tolikim brojem diskutanata — počevši od najviših funkcionera Čačka, preko trenera, pa do građana — nisu našli i subjekti tog problema — Kićanovića i Živkovića!
Nije li to u stvari stav onih koji tako gromoglasno osuđuju te mlade sportiste zato su napustili svoj rodni grad? Jer, verbalno, svi smo za amaterski sport, ali svaki prelazak iz kluba u klub spremni smo da odmah osudimo kao akt vrbovanja. Ubeđeni smo da bi TV gledaoci (i ne samo njih) zanimalo da čuju Kićanovića i Živkovića; šta oni imaju da kažu o motivima i okolnostima pod kojim su promenili grad i klubove.
Ili je, možda njihovo „pravo“ (i obaveza) da igraju košarku i dok traje njihov sportski vek ostanu „vlasništvo“ svog matičnog kluba? Izjave o sportu, amaterizmu, o socijalističkim građanskim slobodama sportista daju isključivo funkcioneri. Međutim, to nije intencija — našeg samoupravljačkog društva.