OŠTRIMO BLENDU
Odmah posle oslobođenja naše zemlje — uz pomoć armije i beogradske omladine sagrađen je — sportski stadion JNA, prvi objekat takve vrste u zemlji. Taj stadion imao je značajnu ulogu u posleratnom brzom razvitku sporta našeg glavnog grada.
Od samog početka on je širom otvorio svoje kapije omladini Beograda. Na njegovim borilištima trenirali su i takmičili se fudbaleri, atletičari, bokseri, teniseri, rvači, stonoteniseri, džudisti, odbojkaši, karatisti, košarkaši, biciklisti, dizači tegova, motoristi… a održavani su i sletovi. Dan mladosti i druge kulturne manifestacije.
Armija nije nikada sprečavala da se stadion maksimalno koristi. U želji da taj objekat postane još širi sportski u rekreacioni centar ovoga grada predat je na upravu JSD Partizan.
Normalno je da nakon 24 godine intenzivne upotrebe taj objekat treba renovirati, opraviti i modernizirati. Za to su potrebna sredstva.
Međutim, nadležni gradski forumi koji u svojim fondovima imaju pozamašna sredstva baš za takve investicije, ne daju za stadion JNA ni dinara jer je on formalno vlasništvo Armije, koja ga već niz godina uopšte ne koristi.
I dok ovaj zaista koristan i lep objekat propada par stotina metara dalje gradi se jedan još veći i super luksuzan objekt iste namene.
Kad smo već tako bogati da možemo graditi tako luksuzne stadione, to je sigurno dobro. Međutim izvesno je da nismo tako bogati da možemo sebi dozvoliti luksuz da nam propada jedan već gotov i veoma koristan objekat.
Mislimo da tu nisu posredi samo formalno pravni razlozi već pre svega nemar i nedomaćinski odnos onih koji raspodeljuju ta sredstva. To opet dokazuje da u toj sferi naše delatnosti ne postoje razvijeni samoupravni odnosi, pa samim time dolazi do izražaja volja pojedinaca, koji svakako nisu dovoljno objektivni.
Odnos prema stadionu JNA to i potvrđuje.