Mirko Damjanović o Partizanu i sebi: Nije bio as, ali kao stručnjak već ima odlične rezultate. — Novi stručni štab. — Uzgred, šta je to kvalitet? — Dugoročan program. — Da li će Partizan imati još jednog Matekala?
Mirko Damjanović je nedavno postao prvi trener Partizana i šef Stručnog štaba. Mnogi ljudi, ne samo navijači nego i sportski radnici, skloni su da kažu, da je došao novi čovek, novi trener na najodgovornije mesto. Damjanović to vidi drukčije. On jednostavno i odlučno kaže: on tu, u Partizanu već deset godina, sada je dobio najodgovorniju dužnost… Njegovi, i Partizanovi naravno, juniori ove sezone su bili izvanredni. Damjanović je posebno ponosan što među njima, pored toga što su odlični fudbaleri, ima „vukovaca“, članova SKJ. A pre koju sedmicu, kad je debitovao kao prvoligaški trener u Nišu, u susretu sa Radničkim — kako su novine zabeležile — igralo je 17 njegovih fudbalera, njegovih učenika! On nije imao blistavih uspeha kao fudbalski as, nije ni bio ligaški fudbaler, ali samo dva navedena primera dovoljno kazuju da je Damjanović stručnjak, da je ime koje mnogo znači. Kad se tome doda da je jedan od najškolovanijih trenera (diplomirao je na Fakultetu za fizičko vaspitanje, zatim na Prednjačko-trenerskoj školi) slika o njemu je kompletna.
Partizan danas…
U dva poslednja meča od kad je na čelu Stručnog štaba (sa Radničkim i Čelikom) Damjanović je zadovoljan. Iz dva susreta — tri boda sasvim je povoljan rezultat. To je još vredniji uspeh kad se ima na umu Partizanova izrazito mršava jesen i isto tako vrlo loš plasman među prvoligašima. Međutim, on je zadovoljniji jednim drugim kvalitetom kome se ljudski obradovao. To je drugarstvo među igračima, njihova želja i nastojanje da više i izrazitije deluju kao kolektiv, da iscede maksimum iz svojih kvaliteta. Za njega nisu najvredniji samo rezultati. Mesto na tabeli, po Damjanoviću, može a bude katkad i varljiv pokazatelj. Položaj u vrhu najčešće odslikava kvalitete ekipe, ali tu mogu da se upletu i drugi elementi. Za Damjanovića je bitno da se u tretmanu kako igrača, stručnih ljudi, amaterskih radnika, na i navijača uvek polazi od toga da je Partizan sve ono objedinjeno za 28 godina njegovog postojanja.
Poverenje u sve saradnike
Damjanović je podugo radio s mladićima. Učio ih mnogo čemu. I mnoge naučio. O tome se malo zna, ali već se pokazuju vidljivi rezultati. Među trenerima Partizana on je cenjen i kao znalac i kao pedagog. A Damjanović sve njih: Acu Atanackovića, Mindu Jovanovića, Stevana Vilotića, Vladicu Kovačevića i Milana Vukelića ceni i dobro s njima sarađuje. Ceni i njihovu stručnost i iskustvo — kao što ceni i kao što računa na ambicioznost i umešnost mlađih. Ume da vrednuje posao iskusnog Ivanovića, kao što dobro zna šta znači posao koji obavljaju drugi ljudi — od onih koji se brinu o udobnoj odeći i obući, ili nadgledaju igrališta, do onih koji se stručno brinu za svaki dinar od kojeg se živi.
Sve su to bitne pretpostavke da jedan kolektiv krene sigurnim putem, da pre stigne do željenog plasmana. Jedan čovek sam ne može mnogo postići. Ali, veliki poslovi traže uvek više činilaca. I uvek zahtevaju da svaki „točkić“ mehanizma do kraja obavlja svoj deo posla.
Odmor do 6. januara
Prošlog petka igrači i treneri su se rastali, privremeno. Toga dana imali su podug razgovor. Upoznali se s novim programom rada, imali mali koktel, pa na kraju posetili Miju Aleksića i čestitali mu 30-godišnji jubilej i bili u pozorištu na njegovoj predstavi. I na kraju, jedni drugima rekli „doviđenja do 6. januara iduće godine“. Tada treba da počnu pripreme za novu sezonu. Gde će se one održavati?
„U prvo vreme u Beogradu. Kasnije — u nekom mestu u Dalmaciji. A to će dobrim delom zavisiti i od toga, da li će se reprezentacija plasirati za svetski šampionat.“
Svi treneri prisustvovaće seminaru koji će se održati u Šibeniku.
Na kraju Partizan priprema, i uskoro će završiti, program rada do 1977. godine. Taj dokument će sadržati sve ono što Partizan treba da učini. U svim granama, na svim sektorima.
Damjanović je za kratko vreme uveo i neke novine primenio je nešto iz svog trenersko-pedagoškog repertoara. Posle svake utakmice, igrači obavezno ocenjuju svoju igru, igru saigrača i celog kolektiva. Pre svega kritički. Damjanović to sve marljivo beleži. I na kraju daje svoju ocenu igre kako pojedinaca tako i kolektiva. Uveren je da je i to jedan od načina, koji će razviti i samokritički duh kod igrača, koji će ih mobilisati i angažovati. I oduševljen je iskrenošću igrača.
Da li će Partizan u ličnosti Mirka Damjanovića imati još jednog Matekala? Prevashodno Matekala kao čoveka, koji je umeo da odabere talente i da ih napravi asovima. Damjanović, to je očevidno, ume da radi sa sportistima. Brine o njima kao o kompletnim ličnostima. Uči ih sportu, odlazi im u domove, na roditeljske sastanke u škole.