Predstavljamo vam naše stručnjake: Dubrovčanka Olga Deak ima još jednu sportsku ambiciju: da atletičarke Partizana postanu prvakinje!
U sportu je tako: treba se uvek iznova dokazivati da bi se ostalo na vrhu. Sve ranije postignuto bledi i nestaje u sećanjima onih koji traže novo i više. Treba se odupirati, boriti, dokazivati. To bezgranično dokazivanje koje je našlo najbolju potvrdu u Darvinovoj borbi za opstanak, srušilo je mnoge mitove koji su se poveli sa trenutkom. Sport nije muzej u kome je ovekovečena prošlost, već surovo borilište u kome ostaju najbolji.
Kako je slava trenutna i prolazna uverio sam se i iz razgovora sa rukovodiocem ženske ekipe AK Partizan, Olgom Deak. Tu nekada čuvenu sportistkinju mnogi su zaboravili kao takmičarku, jer je sada interesantnija kao stručnjak.
A ne tako davno Olga je bila rekorderka, slavna i čuvena. U manjem mestu kao što je Dubrovnik, bila je uvek u centru, kao što je to kasnije postala Mirjana Šegrt. Sada je njena karijera krenula drugim putem i obećava da se visoko vine.
Prva trka — rekord
Olga je rođena u Dubrovniku. Odbojkom i košarkom se počela baviti 1948. godine u dubrovačkom Jugu. More i kamen su joj dali deo svoje lepote i ona je u sportu imala sve predispozicije da startuje. Na jednom času fizičkog vaspitanja nastavnik je primetio njenu izvanrednu brzinu. Na 60 m. imala je vreme 8 sekundi. Ne verujući nastavnik joj je rekao da ponovi trku. Rezultat je bio isti i predstavljao je novi juniorski državni rekord. Kako nije postignut na takmičenju rezultat nije priznat: Otada je atletika ušla u njen život. Došlo je najpre atletsko takmičenje Dalmacije u Šibeniku. Olga je oborila rekorde Hrvatske na 60 i 100 m. kao i u skoku udalj. Ubrzo je postala i druga u zemlji. A onda ide u Zagreb na novo takmičenje. Tu je prvi put videla veliki stadion. Videći čiste i ravne staze počela je plakati. Trener je jedva uspeo da je nagovori da se takmiči. Staza bez peska, uz to još ravna i obeležena, nastup u novim patikama, puno gledalaca, devojke koje su bile za nju uzori, doveli su novopečenu atletičarku do izbezumljenosti.
„Odjednom sam posle starta ugledala svih sedam rivalki ispred sebe. Više se ne sećam ničega sem belih linija koje su obeležavale stazu. Imala sam utisak da stojim na mestu“, seća se danas Olga.
Na ovom takmičenju izjednačila je dva državna rekorda. Na 60 m. postigla je 7,9 sec. Kad je stigla na železničku stanicu u Dubrovnik dočekala je masa sugrađana. Tu je bio i predsednik Opštine. On je istakao izvanredan podvig pri čemu je podvukao da se malo više založila mogla je postići i celih 8 sekundi. Poznavaoci atletike ovo su propratili smehom, a Olga je to zapamtila kao istinitu anegdotu.
Umesto staza — pedagogija
Olginu uspešnu karijeru prekinula je udaja. Prešla je u Pulu i bila jedan od inicijatora osnivanja AK 1952. godine. Posle Pule ide u Split gde postaje član ASK Split. Kao njihov član završila je Višu trenersku školu — odsek atletike — i jedini je ženski atletski stručnjak sa diplomom. Poznato je da je u Splitu stvorila mnoge zvezde atletike (mada ona to ne želi da samo sebi pripisuje) među kojima: Đanija Kovača, Ledića, Tortija, Škora, Radmanovića, zatim žene: Ostojić, Vrdoljak …
Iz Splita prelazi u Beograd gde najpre radi kao atletski sudija, kasnije u atletskom savezu Beograda, Srbije i Jugoslavije. Pre dve godine došla je u AK Partizan. Mada na terenu ne radi sa devojkama (zbog velike zauzetosti u privatnom životu) njena stručnost, saveti i ideje mnogo su pomogli ekipi da na ovogodišnjem ekipnom prvenstvu osvoje visoko treće mesto.
„Mislim da ćemo ove godine osvojiti prvo mesto u ekipnom plasmanu. U Osijeku su svi bili iznenađeni našim uspehom. Pitali su me otkud to da se Partizan nađe u finalu. Rekla sam im da smo došli da budemo treći. Možda bismo osvojili i prvo mesto da nije bilo povreda… Kada sam u Osijeku rekla da ćemo osvojiti prvo mesto u narednom prvenstvu neki su se nasmejali a poznati atletski radnik i entuzijasta Gojtan rekao je: „Budite uvereni što Olga kaže, to će i ispuniti“.
U ekipu imam ogromno poverenje. To su srčane devojke koje znaju da „zagrizu“ i po tome su slične mojoj generaciji. Već na prvim takmičenjima očekujem dobre rezultate. Oseća se nestašica u vrhunskim preponašicama, ali tu treba više truda da se ekipa kompletira. Moram da naglasim da su one osvojile treće mesto bez većeg truda i ulaganja za njihov napredak. Odnedavno je korenito promenjen odnos. Treneri se daleko više angažuju, Uprava je uvidela da je ova ekipa perspektivna i ozbiljno je prihvatila. Od ljudi angažovanih oko ekipe posebno bih istakla Božidara Tomića, koji ima veliko atletsko znanje i stručnost pa sam ga prozvala: „mala atletska enciklopedija“. Uspeh njegove sestre Snežane je uveliko i njegova zasluga — rekla je u jednom dahu Olga.
Pomorac
„Kakvi su uslovi rada AK Partizan?“
„Mi nemamo uslova za zimske pripreme i treninge u salama. Za početnike nemamo niske prepone i druge rekvizite. Nadam se da će se situacija popraviti i da ćemo ubrzo dobiti bolje uslove za rad i moderan način treninga“.
U ličnosti Olge Deak naš klub je dobio vrednog i sposobnog stručnjaka. Sa svojim učenicama ona je u trenutku prijateljica, u trenutku majka, a iznad svega čovek koji će ih uputiti pravim putem i u sportu i u životu.
Pored završene Više trenerske škole Olga ima i diplomu Pomorske akademije. Voli putovanja. Obišla je više zemalja Evrope a želi da upozna Orijent. Jako je okupira „pisac“ Deniken. Voli stihove Jesenjina, Rakića, pozorište, operu, film. To je deo njenih svakodnevnih „potreba“. Ljubav je podelila na više strana: muž, sin i kći, more i rodni Dubrovnik. Ostaje nešto što ni sa kim ne deli, što je deo nje, izrastao na tom dugom putu zanosa. To je — atletika!