Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Pismo atletskog saveza BiH — atak na nas

od

u

… Iznenađuje nas atak Atletskog saveza Bosne i Hercegovine, tim pre što u međuvremenu nijedan klub, o čijim atletičarima je riječ, nijednim gestom nije pokazao nezadovoljstvo kontaktima koje smo imali. To je bio povod da AK „Partizan“ održi sastanak Predsedništva, Uprave, Zbora atletičara, sastanak aktiva SKJ i Aktiva saveza omladine, kluba, posle čega smo prinuđeni, poštujući izraženu želju i zahteve na ovim sastancima, da odgovorimo na pismo Atletskog saveza Bosne i Hercegovine, upoznamo javnost o svemu i obavestimo sve one forume kojima je Atletski savez BiH-e uputio protestno pismo.

AK „Partizan“ nikada nije vrbovao niti pregovarao sa Seadom Kondom. On je jednostavno došao u „Partizan“ i izrazio želju da pređe u naš klub. Saopštili smo mu da je „Partizan“ spreman da ga primi u svoje redove (to ćemo učiniti sa svim atletičarima iz svih delova naše zemlje) i da mu jedino možemo obezbediti hranarinu od 500 dinara mesečno, ali da to nije dovoljno za njegovu egzistenciju. Praktično „Partizan“ je želeo na korektan način da Kondi stavi do znanja da naš klub ima dovoljno dugoprugaša i da mu on nije potreban. Još nešto: Kada je Kondo objasnio da u svom matičnom klubu ima neuporedivo bolje uslove, mi smo ga savetovali da ne menja sredinu…

Da li je to tehnomenadžerstvo ili postupak koji možda zahteva zahvalnost atletskih radnika BiH-e?

Slučaj Krstojevića je još poučniji: „Partizan“ je raspisao konkurs za tehničkog sekretara kluba 26. 10. 1973. godine, na koji se javio i Krstojević. Posle svestranog razmatranja prispelih molbi, konkursna komisija kluba je odlučila da Krstojevića primi u radni odnos, jer je imao najbolje uslove. Pismeno smo ga izvestili 19. 11. 1973. godine (pismom broj 468) da je primljen u službu. On je posle nekoliko dana došao u Beograd, interesovao se za uslove radnog mesta, prihvatio ih i vratio se u Sarajevo da pribavi potrebna dokumenta za zasnivanje radnog odnosa.

Krstojević je trebalo da se javi na posao 1. decembra 1973. godine, ali on to nije učinio. AK „Partizan“ ga je posle uobičajenog vremena tolerancije pismeno obavestio da je izgubio pravo na radno mesto, što jasno govori da kao atletičar nije imao nikakvu privilegiju (Krstojević ima 34 godine).

AK „Partizan“ smatra (to praktično proističe iz pisma Atletskog saveza BiH-e) da je sve ovo „garnirano“ zbog Daniela Temima, jer intervencija je usledila tek kada je postalo jasno da Temim želi isključivo u „Partizan“. I u ovom slučaju inicijator kontakata bio je sportista, a kada je „Partizan“ izrazio spremnost da primi talentovanog skakača, obratili su nam se i njegovi roditelji. Taj kontakt datira od pre godinu dana. Tada je „Partizan“ savetovao i Temimu i njegovim roditeljima, u interesu njegovog školovanja, da mladić ostane u Mostaru do završetka gimnazije, a ukoliko bude odlučio da studira u Beogradu, da ćemo kasnije razgovarati i sa njim i sa „Veležom“. Da li ovaj gest „Partizana“ funkcioneri Atlantskog saveza BiH-e smatraju vrbovanjem?

Početkom ove godine klubu su se opet obratili mladićevi roditelji jer su želeli da Daniel nastavi karijeru u „Partizanu“ pošto su odlučili da studira u Beogradu, a neki drugi klubovi su u međuvremenu želeli da ga vide u svojim redovima. „Partizan“ je smatrao da mu je takav talenat dobro došao i da mu je potreban, ali je prevashodno želeo da upozna porodicu Temim, sa onim što može da pruži talentovanom mladiću. Na zahtev njegovih roditelja dva predstavnika našeg kluba su otputovali u Mostar sa namerom da porazgovaraju sa mladićem, njegovim roditeljima i predstavnicima „Veleža“. Na sastanku u krugu porodice Temim, kome su prisustvovali i predstavnici „Veleža“ (Predsednik Ribica i trener Isović), Danielu su ponuđeni isti uslovi koje imaju i ostali atletičari našeg kluba. Kada su mladić i njegovi roditelji prihvatili naše uslove (regulisane Pravilnikom i drugim normativnim aktima kluba), smatrali smo da je to dovoljan uslov da možemo razgovarati sa „Veležom“. Odnosno smatrali bi apsurdnim da pregovaramo sa klubom a da nemamo saglasnost atletičara, jer bi upravo tada bilo jasno da smo spremni da prihvatimo sve eventualne zahteve. I to je dokaz da se ne radi o „posledicama njegovih materijalnih ponuda“ već upravo o građenju odnosa na zdravim i novim tendencijama. Uostalom o svemu ovom „Velež“ je pismeno obavešten, a pomenuti predstavnici su prisustvovali razgovoru i potpisivanju pristupnice Temima za „Partizan“.

Saradnja između dva kluba i korektni odnos reflektovali su se i kroz naš pismeni poziv, koji je „Velež“ prihvatio, da Temim i njegov trener sa još dvojicom skakača u vis budu gosti „Partizana“ na pripremama u Beogradu, pod stručnim nadzorom trenera Milana Vasiljevića.

Za AK „Partizan“ je dolazak Veležovih atletičara na pripreme, izostanak bilo kakve pismene reakcije rukovodstva „Veleža“, potvrda obostrano korektnih odnosa i saradnje. Tim pre što je „Partizan“ ostao pri ranijoj odluci da Temim dođe u Beograd tek po upisu na fakultet, a njegovom ocu je omogućio da blagovremeno upozna uslove pod kojima će se talentovani skakač razvijati (lično je došao u Beograd i upoznao rad u „Partizanu“).

AK. „Partizan“ smatra da u čitavom ovom procesu nije bilo ničeg asportskog, tehnomenadžerskog ili tehnokratskog, naprotiv: čitav postupak potvrđuje da su bile poštovane tri volje i da je osnovni cilj sve tri strane bi da se nađe najpovoljnije rešenje za Temima kao čovjeka i sportistu.

Svaki republički savez može da štiti interese kluba sa svoje teritorije. Iznenađuje, međutim, „dušebrižnost“ Atletskog saveza BiH-e za interese „Veleža“ i „Sarajeva“, a da ovi klubovi nisu „Partizanu“ nagovestili nezadovoljstvo bilo kojim našim postupkom.

Apsurdno je da Atletski savez BiH-e u potpunosti podržava stav AK „Velež“ kad do ovog trenutka „Velež“ nije doneo nikakvu odluku niti je inicijator bilo kakve akcije protiv prelaska Temima u „Partizan“, o kojoj bi nas obavestio.

AK „Partizan“ ne želi da zaoštrava odnose, čak je spreman da pismo Atletskog saveza BiH-e prihvati kao jednu pomalo nervoznu želju da zadrži atletičare u svojim klubovima, ali ne može prihvatiti metod optuživanja drugih kao sredstvo sređivanja stanja u svojoj kući.

Ukoliko se prelazak Temima ili bilo kog drugog atletičara bude kosio sa propisima, interesima ovog Društva i životnom perspektivom sportiste, „Partizan“ unapred izjavljuje da će se odreći usluga takvog takmičara. Ali ujedno želimo istaći da su širom otvorena vrata svima koji žele da postanu članovi AK „Partizan“. Ostavljamo tim klubovima, tim takmičarima i njihovim forumima da to međusobno regulišu, energično protestujući i odbijajući sve insinuacije i „zabrinutost“ preko leđa „Partizana“.

Protest Atletskog saveza BiH-e je primer kako se ne rešavaju odnosi u sportu. Istina se saznaje samo neposrednim kontaktima, a naši novi društveni odnosi praktično traže da se svi problemi rešavaju na nivou zainteresovanih strana a ne posredovanjem.

Naše pismo, međutim, nema akcenat odredbe i obračuna, jer se ne smatramo krivim, već je želja da javnost upozna pravu istinu i hronologiju događaja da sama o čitavom „sukobu“ sudi, a možda da i ljudi iz Atletskog saveza BiH-e saznaju i drugi deo „priče“ koji njima očigledno (iz bilo kojih razloga) nije bio poznat kada su onako jednostrano tumačili mnoge elemente.

U želji da i dalje ostanemo sportski prijatelji, da ovo naše objašnjenje bude samo doprinos prevazilaženju nesporazuma, dostavljamo vam ovo pismo i kao dokaz da je „Partizan“ prevashodno borac za nove odnose u sportu, a nikako nosilac „stare prakse“, jer ta „stara praksa“ AK „Partizanu“ nikada nije bila ni svojstvena.