O tenisu u mrtvoj sezoni
U vreme kada se poludremljivi gledalac kraj malog ekrana, pročišćen napetošću neke uzbudljive kriminalističke serije, psihofizički opušten, sprema na počinak, započinje u sali Vojne gimnazije oštar i pomalo surov trening tenisera Partizana. Započinje u deset, a završava se tačno u ponoć. Vreme doista neuobičajeno, termini jedino slobodni, ponajbolje možda ilustruju entuzijazam ovih poklonika belog sporta, sportista-noćobdija, kako u šali za njih kažu, ali u ovom slučaju noćobdija u najplemenitijem sportskom značenju te reči.
Uobrazilja reportera sama je u stanju da stvori sliku rada u ovakvim uslovima.
Kroz prozore novopodignute zgrade teniskog kluba posmatramo opustele terene koje je varljivost kalendarske zime učinila nepotrebno neiskorišćenim. Februarsko „proleće“ kao da je svojom neočekivanom postojanošću prevremeno probudilo želje četiri stotine aktivnih članova ovog kluba sa izlaskom na teren pored fudbalskog stadiona JNA. I kao da je svima krivo što i pripreme nisu bile srećno saobražene ćudima ove zime, tako blagonaklone teniserima za rad pod vedrim nebom.
Šta o svemu tome, „mrtvoj“ sezoni, planovima priprema, problemima i postignutim uspesima kaže Bane Vučetić, jedan od vodećih funkcionera teniskog kluba Partizan, odličan poznavalac prilika u beogradskom tenisu, trener Partizana?
VUČETIĆ: Oduvek su teniseri nerado viđen gost u sportskim halama. One su širom otvorene za mnogo atraktivnije i afirmisanije košarkaše. Treninzi naše muške i ženske selekcije, seniorke i juniorke, u takvom vremenskom tesnacu, samo su prilagođene održavanju njihove minimalne fizičke i sportske forme.
P. VESNIK: Teniski klub Partizan mnogo čini da kroz razne pristupačne forme što više omasovi ovaj sport. Ima li u tome i odgovarajuću finansijsku podršku SOFK-a Beograda.
VUČETIĆ: Tenis se na žalost, na spisku finansiranih sportova u gradskoj kategorizaciji ne nalazi. Ovaj sportski forum ne finansira ni jedan od pomenutih vidova teniskog sporta —— dakle ni kvalitetni ni rekreativni. Naš teniski klub je u zajednici sa teniskim klubom Crvena zvezda preduzeo određene mere da se ovako nepovoljan finansijski status ublaži, ali smo u tome postigli samo izvesne rezultate. Što se našeg kluba tiče, on se uglavnom finansira iz sopstvenih izvora. To su sredstva, od članarine aktivnih članova kluba kojih sada ima četiri stotine. Izvestan deo sredstava dobijamo i od JSD Partizan.
P. VESNIK: Kakva su vaša iskustva u radu sa mladima u teniskoj školi Partizana?
VUČETIĆ: U tenisku školu se godišnje upiše prosečno 70 članova. To su dečaci i devojčice od 12 godina starosti. Škola traje pune dve godine. Treninzi se održavaju četiri puta nedeljno i prilagođeni su nastavi učenika u školama. Po završetku škole izraziti talenti primorani su da sami iznalaze puteve i sredstva ukoliko žele da se takmiče na našim i internacionalnim turnirima. Na žalost, baš tada, kada je darovitim teniserima najpotrebniji rad pod stručnim nadzorom vrhunskih trenera, jaki turniri i sl., organizovana kontrola nad njihovim razvojem prestaje. Praksa je, uostalom, pokazala da njihove izuzetne igračke sposobnosti više nisu dovoljne da ih učine priznatim majstorima ovog sporta. Više od toga potrebni su snalažljivost i asketska upornost, posedovanje materijalnih mogućnosti koje otvaraju puteve za učešće na jakim profesionalnim turnirima čija igračka merila sve više postaju nagradni fondovi. Posledice takvog izlaska iz anonimnosti, u jugoslovenskim okvirima, je poznata: naši najbolji igrači radije igraju na jakim turnirima profesionalaca, a reprezentacija im je izgleda poslednja briga.
P. VESNIK: Po vama, gde je rešenje problema?
VUČETIĆ: U stalnom omasovljavanju teniskog sporta u klubovima i svim organizacijama za fizičku kulturu. Takva spontanost neminovno rađa i kvalitet o kojem potom treba voditi dužnu brigu kao što je to slučaj sa drugim vrhunskim sportovima u Jugoslaviji, koji su po prirodi akumulativniji od teniskog.
P. VESNIK: Vlada fama da je tenis sport dece iz socijalno bolje stojećih porodica. Koliko je to tačno?
VUČETIĆ: To opovrgavaju i najpovršniji podaci o socijalnoj strukturi dece upisane u našu Tenisku školu. Ona je znatno izmenjena u korist dece iz radničkih porodica. Naročito poslednjih godina.
P. VESNIK: Hoće li o svim ovim problemima biti reči na predstojećoj godišnjoj skupštini teniskog kluba Partizana koja će se održati 5. marta?
VUČETIĆ: Da, tada će biti potpisan i samoupravni sporazum o kojem se već raspravlja u Upravnom odboru JSD Partizan.