Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Zašto se borimo u Partizanu?

od

u

Ramiz Crnišanin, potpredsednik JSD Partizan: „Slučaj Kićanović“ rešavati izdvojen ili u kontekstu sa „slučajem Baralić“ i drugim slučajevima

Mi sada spremamo novo savetovanje komunista koji rade u upravama i klubovima Jugoslovenskog sportskog društva „Partizan“ sa ciljem da vidimo šta smo od prošlog savetovanja, koje smo održali početkom prošle godine, uradili, gde smo zatajili na sprovođenju zaključaka koje smo tada usvojili, koji su uzroci to diktirali i šta sada u vezi sa najnovijim zaključcima Izvršnog biroa treba učiniti.

Mi želimo da u našem društvu razvijamo sport na socijalističkim samoupravnim odnosima, da stvorimo najširu amatersku bazu za sve sportske discipline, da onemogućimo mešetarenje, menadžerstvo, privatizaciju i druge deformacije, da prevaziđemo slabosti koje još postoje. Želimo da u društvu razvijemo vrhunski sport visokog dometa, ali ne na bazi vrbovanja i kupoprodaje, ne da stvaramo lanac odnosa klub—igrač—posrednik, već da se društvenim dogovorom reguliše status i položaj vrhunskih sportista da im se za vreme bavljenja sportom obezbede uslovi za postizanje vrhunskih rezultata i istovremeno stručno osposobljavanje da posle uspešne sportske karijere nastave svoju profesionalnu delatnost, da se, znači, sva primanja vrhunskih sportista regulišu društvenim dogovorom na nivou SOFK Jugoslavije, SOFK Srbije i SOFK Beograda.

Partizan u beogradskom sportu

Za Partizan od vitalnog značaja da s jedne strane učini napore u pravcu razvijanja i unapređenja svestrane saradnje i povezivanja sa svim sportskim društvima i drugim asocijacijama, a s druge, da dobije zaista ravnopravan tretman sa svim društvima u Beogradu. Borimo se sa velikim teškoćama i u pogledu sportskih objekata i finansijskih sredstava. Veoma značajno da nam svi faktori u gradu pomognu u prevazilaženju tih teškoća, koje su iznad naših mogućnosti. Kroz naše društvo je dosad prošlo preko 60 hiljada mladih ljudi, sportista i sportskih radnika. Bilo bi u najmanju ruku neuputno dozvoliti da dođe do stagnacije i opadanja kvaliteta sporta. Sebi smo postavili zadatak da pođemo u ofanzivu za osvajanje sportskih rezultata, za razvijanje socijalističkih odnosa, za oplemenjivanje sportista, za ono što zovemo socijalistički samoupravni sport. U tom cilju konstituišemo i društvo na novim ustavnim osnovama. Uskoro će biti svečano potpisan samoupravni sporazum svih klubova kojim se konstituiše JSD „Partizan“ i održana skupština Društva.

Protiv sportskog unitarizma

Nećemo, niti želimo da se služimo pravnim „cakama“, niti da sužavamo saradnju i svodimo je na jedno, dva ili tri Društva, ili, pak, da sklapamo pogodbe o podeli tržišta, što bi samo nanosilo štete sportu i odnosima u njemu.

Ne znam koliko sam u pravu, ponekad mi se čini kao da postoji tendencija nekog sportskog unitarizma, da se u Beogradu stvori samo jedno društvo koje bi progutalo sve. Nije važno, ko bi to bio: „Zvezda“, „Partizan“ ili „Beograd“.

Takav put, po mom dubokom uverenju, imao bi katastrofalne posledice za sport u Beogradu. Blizu pola miliona zaposlenih ljudi u Beogradu, sto jedanaest hiljada komunista. preko 150 hiljada omladinaca, od kojih 70 hiljada u sportskim organizacijama nikada ne bi moglo biti obuhvaćeno u jednom sportskom društvu. Prema tome i „Partizan“ i sva društva imaju svoje mesto i rang u Beogradu.

Rukovodeći se tim principima mi smo pokrenuli pitanje Protokola o saradnji četiri beogradska društva ističući da su njegove odredbe prevaziđene, da su postale anahrone i suprotne samoupravnim odnosima i da stoga ne možemo svoditi našu saradnju samo na pitanje prelaska igrača. U tom cilju je i doneta naša odluka o istupanju iz Protokola. Mi smo inicirali novi društveni dogovor i ponudili naše mišljenje. Neka i drugi daju predloge. Sigurno je da bi vreme koje je utrošeno na bezbroj sastanaka oko slučaja Kićanović bilo dovoljno da se pripreme solidni predlozi za novi društveni dogovor, da je u tom pogledu orijentacija bila dovoljna.

Za nove društvene dogovore

Predložili smo da se odmah priđe izradi novog društvenog dogovora, koji bi na bazi zaključaka Izvršnog biroa Predsedništva SKJ utvrdio pravila ponašanja i međusobne odnose, efikasne instrumente za brže rešavanje nastalih sporova i u optimalnoj meri omogućavao pojave deformacija u sportu.

Trebalo bi, nadalje, da SOFK-a inicira Gradskom komitetu SKS, Socijalističkom savezu i drugim, da na nivou grada pozovu odgovorne drugove iz svih sportskih organizacija i društava radi utvrđivanja mera i akcija koje treba preduzeti na sprovođenju zaključaka Izvršnog biroa.

Najzad, smatram da predlog odluke u vezi sa Kićanovićem nema nikakvog ni pravnog ni političkog osnova. Ne može jedan prevaziđeni akt za koji je javno na konferenciji SOFK-e rečeno, od najodgovornijih ljudi u njoj, da je ne samo prevaziđen, već i da je u suprotnosti sa našom samoupravnom stvarnošću, biti korišćen za pravdanje takve odluke.

Slučaj Kićanovića treba rešavati u okviru svih slučajeva u Beogradu i utvrditi odgovornost svih, pa u tom kontekstu i našu, a ne možemo se složiti da se pitanja rešavaju na bazi odnosa snaga ili pak da se za primer uzimamo kao žrtveno jagnje. Takva praksa nije u duhu sa odnosima za koje se borimo.