OŠTRIMO BLENDU
Ima mnogo dušebrižnika koji su „jako zabrinuti“ za sudbinu Partizana. A u stvari izgleda jedva čekaju priliku da mu stave klip u točkove.
Nedavno je izvesni Sđ. P. u „Večernjim novostima“ napisao da „treneri dele crno-bele“. Čini mi se da je takva tvrdnja koliko apsurdna toliko i zlonamerna.
Treneri (a mi tu mislimo na one kvalifikovane) nikada nisu delili Partizan. Oni su uvek nastojali da rade najkonstruktivnije. Konačno, o tome ovisi njihov poziv i životno opredelenje.
Drugo je pitanje tehnomenadžera, ljudi bez stručne kvalifikacije, onih kojima je fudbal samo usputno ili privremeno uhlebljenje. Oni moraju da svoju nestručnost kompenziraju intrigama, korupcijom i aferama.
Nikada nisam bio sklon verovanju da igrači nisu zainteresovani da njihov klub igra što bolje i da postiže što bolje rezultate. Jer, samo o tome ovisi njihov sportski renome u prosperitet. Prema tome igrači su uvek, apriori, za onog trenera koji im omogućava što bolju formu, a samim tim i što bolji plasman.
Sadašnji šef stručnog štaba Partizana je trener sa najvišim stručnim kvalifikacijama, trener koji je u Partizanu već dugi niz godina, a radio je sa svim uzrastima fudbala. Svakako da se plodovi njegovog rada sa prvim timom ne mogu videti preko noći. No, čini mi se da nekima — a to svakako nisu ni treneri ni igrači Partizana — smeta već i ono što je on u tom kratkom vremenu postigao.
Ubeđen sam da je fudbalski klub Partizan sa i bez tih dušebrižnika na dobrom putu ka svom starom renomeu. Sviđalo se to nekom Sđ. P. ili ne.